srijeda, 29. ožujka 2017.

Pop-nauka i jahači apokalipse




Svjež ćitab pop-zvijezde Ayaan Hirsi Ali ''The Challenge of Dawa'' intrigantnog naziva. Tužno, ali još jedno u nizu njenih djela koja pokazuju da je riječ o osobi, koja iako se bavi veoma ozbiljnim problemem koji stalno okupira javnost širom svijeta, ne posjeduje bazična znanja o islamskoj tradiciji. Dobra stvar jeste što Ayaan Hirsi Ali radi na demaskiranju totalitarističkih stremljenja islamista pa i što pokušava da prikaže kako ''dawa'' sistem igra ulogu u svemu tome. Nažalost, čini to vrlo neuspješno, štaviše, ide na ruku upravo onima protiv kojih se navodno ideološki suprotstavlja. Prvi problem je i ponajveći što Ayaan Hirsi Ali smatra da islam može i treba da se reformira, a potom njegove monstruozne reformisane oblike nastale u 20. stoljeću predstavlja izvorno tradicionalnim. Totalitarna stremljenja ideologa stvaranja islamske države počivaju na tome da preotmu prostor u medijima i u javnosti kao jahači i predstavnici islamske tradicije, te da su oni ustvari nositelji i sam simbol islama što kao religije tako i kulture i civilizacije. Kada kao musliman ukazujete na njihovo antitradicionalno dejstvovanje i kako je islam ''reformisan'' sukladno totalitarnim ideologijama 20. stoljeća što je činio Ali Šeriati u kontekstu šiizma ili Sejjid Kutb u kontekstu sunizma, pri čemu je napravljena jedna mutant ideologija na kojoj jašu ISIL-ovci i slični im pobratimi vi prvobitno stupate u direktno konfrontaciju s tim vrlim jahačima apokalipse a potom uz još sve to morate da vodite male bitke s braniocima tih istih jahača apokalipse, braniocima koji se na pop sceni ubiše kako bi navodno se takvima suprotstavili. Za jahače apokalipse bilo kakav spomen recimo Abu al-Husejna al-Basrija, starog mutezilitskog lisca, koji u svom djelu Al-Mutamad u 10. stoljeću gradi racionalni pristup naučavanja i proučavanja realija je hereza sama po sebi, jer za njih to nije uopće islamska tradicija budući da nije u skladu sa apsolutističkim političkim zamislima. Abu al-Husejn al-Basri će na racionalnoj, a ne na skripturalnoj osnovi, braniti privatno vlasništvo i to na principu posjedništva i na principu nenanošenja štete. Dakako, za jahače apokalipse takvi ćitabi nisu bitni, štaviše, oni to ni u rukama ne drže, kamoli da ozbiljno čitaju, jer njihov teror je protivan principu nenanošenja štete. Međutim, ni za Ayaan Hirsi Ali takva štiva, pa općenito i mnogolična islamska tradicija takođe nije bitna, jer njen pristup i metodologija i sam odnos prema islamskoj tradiciji je istovjetan jahačima apokalipse. Ona potvrđuje ono što oni žele da im se kaže, da njihova djelovanja su tradicionalna, da oni predstavljaju islam sam po sebi potpuno jednoobrazno, i time ostavlja mnoštvo muslimana na vjetrometini zbog svog obilnog neznanja i očito subjektivnih frustracija i neugodnih životnih iskustava. S jedne strane jahači apokalipse, a s druge njihovi žarki ''protivnici'', svi zajedno s ciljem razvaljivanja općeg sadržaja islamske tradicije. Lijevo koketiranje da se kolonijalizmom i općim antizapadnjačkim tonom objasni djelovanje jahača apokalipse je dakako nezadovoljavajući, pri tome je li islam sam po sebi u svim svojim bojama totalno isključujući, ali potpuno antipodno djelovanje desnog krila tipa Ayaan Hirsi Ali takođe je kontraproduktivno. I ne samo to, bazirano je na poluinformacijama i na doslovno nikakvom ozbiljnom znanju o onome o čemu se priča. No, pop-nauka je tu, i ona jahačima apokalipse u mnogome odgovara, ustvari ona ih tetoši po ramenu i govori da njihovo naučavanje i idelogija suštastveno jeste izričaj islamske tradicije.