petak, 11. kolovoza 2017.

Islamizacija demokratije na principima Muslimanskog bratstva








Tekstovi u STAV-u o potrebi uvođenja kreacionizma u sistem obrazovanja uz žurno stajanje iza religije uz argumentaciju ''vjernika je podosta'' pa šta ima da uče bijednu teoriju evolucije i prikazivanje pokreta Muslimanskog bratstva ovdašnjoj javnosti kao nositelja demokratskih vrijednosti na Bliskom Istoku nije ništa drugo do li smetenost izazvana upravo utjecajem ideologije MB i sličnih im pobratima. Za MB bi najjasnije a da se ne duži i najkorektenije bilo reći da je riječ o jednom pokretu koji je kroz decenije stvorio jednu političku kulturu hibrida time što se niz godina MB po slici i prilici Ali Šerijatija i inače utjecaja iranske revolucije okrenuo procesu islamizacije demokratije. Sam proces islamizacije u smislu da se određena pojava pokušava prikazati islamskim terminima i tradicijom kao što se zborilo da je prijeislamska arabljanska poezija vremenom islamizirana, te da su iz nje izbrisani simboli paganizma, je proces koji osim što nanosi štetu samoj islamskoj tradiciji takođe s druge strane potpuno lišava objekat islamizacije njegovih vrijednosti. 


U STAV-u je jedna stvar vrlo korektno rečena no naravno nije i objašnjenja, a to je da se MB zalažu za demokratiju sa islamskim principima. Kako izgleda MB demokratija sa islamskim principima djelomično se može pročitati u tekstu o centrističkom islamu koji je dostupan na blogu, no sam proces kako i na koji način je MB islamiziralo demokratiju zahtijeva mnogo više redaka za što sada iskreno autor bloga i nema baš vremena. No, ima vremena da se ukaže na proces kojeg STAV primjenjuje sukladno principima po kojima su između ostaloga poznati i sljedbenici MB-a a to je stvaranje jedne hibridne političke ideologije koja treba da se predstavi općim umiljenim rječnikom. Naravno da su MB-a prolazila i prolaze kroz različita iskustva, pa unutar samog pokreta možemo govoriti o qutbizmu i cijeloj branši MB-a koja je otišla u pravcu ideja Sejjida Qutba ( o čemu se u STAV-u nije baš govorilo a što je čudno budući da Kutb uživa određen vid popularnosti na ovdašnjim prostorima o čemu svjedoče i prijevodi njegovih djela a i pisanja o njegovoj ličnosti) za kojeg će britanska stranica MB-a rado staviti do znanja da su čitanja o Kutbu koja ga povezuju s esktremizmom potpuno pogrešna i da on nije ''shvaćen'', do tkzv. lijevog krila MB-a koje se u literaturi često i naziva ''ljevičarski islam'' pri čemu se data sintagma konkretno odnosi na utjecaj mu'tezilitskih racionalističkih ideja koje su našle svoje mjesto unutar određenih krugova MB-a uz lijevi spektar ideja iranske revolucije. Međutim, za početak, tek da se uvidi kako STAV predstavlja MB-o a kako se Bratstvo samo po sebi predstavlja ili se predstavljalo recimo vrijedno je početi sa spisima dr. Muhameda Fethija Osmana koji u djelu ''O osnovama islamske političke ideologeme'' islamizira demokratiju, te konstruiše politički hibrid zvani islamizovana demokratija, a ne demokratija s islamskim principima.

Ta islamizovana demokratija žestoko kritikuje Aliyya Abdurazika koji je 1925. godine napisao jedan ćitab u kojem islam u semantičkom smislu odvaja potpuno od političkog spektra te ga vadi iz političke ideologije i smješta u domen vjere. Dakako, dr. Muhamed Fethi Osman, koji iako mnogo vještijeg pera od Jusufa al-Qaradavija, čini isto što i on, a to je da se suprotstavlja ideji islama kao koncepta vjere i religije, i argumentuje da je islam sveobuhvatni sistem a to takođe podrazumijeva i da je islam politička ideologija. Ako je suditi po STAV-u Bratstvo je sve ove decenije u službi islamskoj tradiciji i potlačenima, no samo ovaj djelić zastupljenosti islamizacije demokratije i intepretiranja islama kao političke ideologije koja se mora realizovati posredstvom vlasti pri čemu demokratija postaje u rječniku MB-a prihvatljiv model kojim se ta vlast može ostvariti  je nanio toliko štete u islamskom svijetu i među islamskom intelektualnom klikom stvorio takav vid smetenosti da je to već samo po sebi dovoljno da se Bratstvu ipak ne pišu baš vrli panegirici. Kod dr. Muhameda Osmana svi opći termini ljudskih prava egzistiraju, no oni se dakako islamiziraju i potom stavljaju u kontekst islamskog utilitarizma. Sloboda pojedinca postoji ali je ona podređena utilitarnim načelima koja štite društvo, i to konkretno muslimansko, pa tako brak između muslimanke i nemuslimana na primjer nije dozvoljen. Kako i u kojem smislu dr. Muhamed Osman misli da takva vrsta transakcije ili ugovora nije valjanja detaljno se ne razlaže, no na tragu njegove argumentacije o ljudskim pravima i uvođenjem koncepta islamskog utilitarizma kako ga on vidi (mnogo bi tek redaka trebalo da se napiše koliko je sam koncept utilitarizma u srednjovjekovnom islamu problematiziran) stvara se upravo taj jedan neuspio hibrid. Ovim stopama je gazio uveliko i Rašid Ganuši, lider tuniške političke partije al-Nahda koja je usljed posljednjih izbora u Tunisu na pisanje lično Ganušija okrenula novu stranicu, pa je to sada muslimanska demokratska stranka a ne islamistička ( pri čemu se u ovom slučaju misli na cilj uspostavljanja islamske vlasti), pa se nadati da ih neće obuzeti AKP groznica. No, jedno štivo je davno, tokom devedesetih pisao Rašid Ganuši, ''Opće slobode u islamskoj državi'', pri čemu izričito tvrdi a pri tome i citira Iqbala da je islam s jedne strane vjera a s druge strane kad se sagleda islam je država. Ganuši se povodi za historijskim argumentom kako bi dokazao da islam ne može opstojati samo kao vjera već nužno mora da bude prisutan i otjelovljen u državnim institucijama. U tom argumentu tek površno navodi da je postojalo neko marginalno mišljenje da islam uopće ne potrebuje niti se da argumentovati da zahtijeva svoju realizaciju u vidu države ali naravno dalje od toga Ganuši nam ne nudi nikakve informacije.


Spomenuti mu'teziliti su unutar svoje tradicije gajili dijelom i učenje da vjernici ne potrebuju za imametom (predvođenjem u smislu institucija vlasti) pa su al-Asamm, al-Nazzam, i Abbad ibn Sulejman smatrali da imamat uopće nije propisan kao nužnost po slovu vjere. Mu'tezilitska anarhistička struja nije nijekala državu samu po sebi kako instituciju sile već su se koristili argumentom negacije, da država ili imamat može egzistirati kao institucija sile samo u slučaju postojanja pravog vodstva a što nakon smrti Poslanika nije moguće pa prema tome ostaje organizovana anarhija koju mu'tezile ne razrađuju detaljno teorijski. U kontekstu MB-a ovaj segment islamske tradicije je bitan kako bi se u konačnici vidjelo koliko je u srednjovjekovlju prevladavala rasprava o tome da islam u krugu institucija sile postaje nešto sasvim drugo i gubi svoj pojam vjere. Muslimansko bratstvo je sve ove godine iskoristilo civilne institucije kako bi sproveli svoj cilj cjelokupno ili djelomično a to je da islam dovedu u domen političkih institucija, a za to im je u mnogome koristila metoda islamizacije demokratije. Da je MB-o predstavljalo opoziciju i da počesto predstavlja je i danas u odnosu na druge autokratske arapske političke sisteme i opcije je tačno, no da su oni donosioci vrlih demokratskih vrijednosti arapsko-muslimanskom svijetu u značenju demokratije kako se ona razumije u liberalno-demokratskim uređenjima to teško da je tačno. STAV se takođe nije dodirnuo utjecaja MB u BiH, koji su autori populazirani ovdje, zbog čega, i kako se taj utjecaj danas osjeti unutar muslimanskih krugova u BiH i može li se ocijeniti pozitivnim ili negativim, no ipak je to STAV – MB se moraju prikazati kao čuvari demokratije na Bliskom Istoku, a Izrael dakako kao vječito zlo koje nema nikakve veze s demokratijom.



Ganušije knjiga
''Opće slobode u islamskoj državi'':  file:///C:/Users/Jasmina/Downloads/21794.pdf

Dr. Mustafe Fathija Osmana knjiga ''O osnovama islamske političke ideologeme'':https://ia801303.us.archive.org/9/items/FP129312/129312.pdf

Nema komentara:

Objavi komentar