Kulturološki sukobi na primjeru feredže

Na današnji dan 6.12.1942. u Bosanskom Petrovcu osnovan je AFŽ (Antifašistički front žena) čija je uloga bila doprinijeti socijalističkoj revoluciju i stvaranju novog društva što je podrazumijevalo i emancipaciju žena. Emancipacija žena je bila sastavnica socijalističke revolucije što je podrazumijevalo suočavanje sa određenim tradicionalnim institucijama, posebno religijskim za koje se smatralo da im svakako sljeduje kraj budući da predstavljaju anahronost a i organizacijski su predstavljali antipodnost socijalističkoj težnji kreiranja jedne uprave koja će obuhvatati sva područja djelatnosti u društvu kako je recimo pisao August Bebel 1913. godine. Da ne bih mnogo uopćavao činjenica je da je AFŽ doprinio svojom organizacijom primarno opismevanju žena u BiH što je bila i primarna namjera i cilj kako bi žene postale radno sposobne i time uključene u socijalističko tržište rada a prepreku u tome je za AFŽ između ostaloga predstavljao i zar ili feredža. Još je 1928. godine na Kongresu muslimanskih intelektualaca reis Džemaludin Čaušević podržao skidanje zara inicijativom da muslimani potrebuju za progresivnošću i opismenjavanjem te da zar nije vjerski propis čime se stvarala lagodnija atmosfera odnosa prema zaru. Povijest polemike u vezi sa zarom u BiH predstavljat će detalj unutar arhivske građe koja oslikava kulturološke sukobe koji se kreiraju kako unutar muslimanskih krugova što se očituje i različitim listovima koji se izdaju u to vrijeme tako i općenito unutar BiH sa socijalističkom revolucijom u II. svjetskom ratu.

Odomaćeno nazivan list tradicionalne uleme BiH 'Hikjmet', koji je izlazio u periodu 1929-1936, a riječ je bilo o tuzlanskom listu, zar je bio simbol odbrane tradicionalnih vrijednosti pri čemu je način argumentacije bio drugačiji recimo u odnosu na 'Novi Behar' u kojem se takođe mogla pročitati odbrana zara ali s ciljem formiranja drugačije atmosfere. 'Hikjmet' je branio zar na način argumentaciji o potrebitosti spolne segregacije i doslovno su zar interpretirali na takav način što ću priložiti i fotografijom. Segregacija je smatrana nužnim oblikom institucije kojom se čuva moralnost i čednost. U 'Novom Beharu' 1933. pisat će se da je zar stvar ličnog izabira i da svako ima pravo da se nosi kako želi, međutim problem je bio da li su bili ostvareni takvi uslovi, tj. da li se zar strikno nosio po ličnom izboru ili po 'Hikjmetovoj' institucionaliziciji spolne segregacije. Kako god već je dakle prije II. svjetskog rata postajala ozbiljna rasprava i polemika u vezi sa nošnjom zara a što je bio samo jedan obris općih polemika unutar muslimanske uleme. U isto vrijeme dok u Tuzli egzistira 'Hikjmet' 1934. godine se štampa knjiga 'Islam u svjetlu istine' Mehmeda-Alije Metiljevića a riječ je o knjizi koja dobrim dijelom predstavlja teologiju 'sola scriptura', samo i strikno prije svega Kur'an. Dijametralno je to bila suprotna misao u odnosu na 'Hikjmet' i to samo u kontekstu Tuzle. Po završetku II. svjetskog rata AFŽ će se pokrenuti i mobilisati  s ciljem opismenjavanja i uključivanja žena u radni odnos a 1947. će se u plan programa staviti i borba protiv nošnje zara. Priložit ću arhivsku građu koja datira iz 29.6.1948. a riječ je o odluci donesenoj u Glavnom odboru AFŽ-a u Sarajevu o potrebi uključivanja žena muslimanki u javni i privredni život s čime se nametnula potreba skidanja zara. Plan i djelovanje AFŽ-a je predstavljen da između ostaloga ide posredstvom zamjenika reisa ukoliko je to moguće pisanjem brošure u propagandne svrhe te drugi oblici organizovanja u ovu svrhu. Proces skidanja zara je tekao spontano bez državne intervencije sve do 1950.godine kada je odlučeno da je potrebno konstruisati zakonski okvir kojim se zabranjuje nošnja zara ili feredže i tako će nastati 'Zakon o zabrani nošnje zara i feredže'. Pisanu formu zakona ću takođe staviti pa možete pročitati kako je izgledai pisani oblik 'Zakona o zabrani nošnje zara i feredže'. Podršku zakonu među uglednicima pružio tašnji reis Ibrahim Fejić koji je po njegovim riječima izrazio nadu u pozitivne ishode što bi predstavljalo primarno upravo uključivanje žena u javni život i opismenjavanje.

Glasnik IZ, 1990.

Kada se sagleda opći tok polemika i rasprava o nošnji zara sve do ustoličenja zakona o zabrani nošnje zara ono što bih ja volio da vidim jeste nastanak jedne sveobuhvatne studije koja će se zarom eventualno pozabaviti kao osnovnim naslonom za polemisanje i mnogo širim i ozbiljnijim stvarima pri čemu je zar samo dio ukupnog mozaika a to je način sprovedbe prosvjetiteljskih ideja uzmemo li u obzir sukob tradicionalnog anglo-saksonskog prosvjetiteljstva koji više teži postupnoj fragmentarnoj promjeni iz društva što se faktički u kontekstu zara i dešavalo sve do 1950. godine kada se krenulo drugim pravcem. To je već eho socijalističke revolucije ali i ne mora biti jer je tu primarno riječ o kontinentalnom prosvjetiteljstvu koje polazi sa pretpostavkom čistog racionalizma pa se posredstvom zakona kane dokinuti i dokosuriti svi anahroni tradicionalni oblici društvenih institucija ali koji uopće ne moraju to biti što opet ovisi o kontekstu. U slučaju zara nesumnjivo je bilo vladanje nepismenosti i odsustvo žena iz javnog života pa se tim slijedom postavljala opravdanost intervencije primarno na utilitarističkim argumentima. Kada bi se pisala ozbiljna studija o ovom historijskom slučaju a koji je dio i naše savremene zbilje, posebno u država EU, pitanje bi bilo da li u kontekstu zara treba da postoji tek tolika intervencija da se stvore uslovi za slobodni izbor na koji se poziva upravo 'Novi Behar' 1933. godine, jer u uslovima koji su vladali zar je bio društveno uvjetovan, tako da iako nije postojala državna zakonska regulativa postojale su društvene barijere omogućavanja slobodnog izbora. Spominjem ovo iz prostog razloga jer se u literaturi koja se bavila posredno ili direktno ovom problematikom dalo čitati iz dva ugla koja su mi ostala vrlo neobrađena. Jedan je ugao koji ovaj zakon posmatra potpuno negativno i kao zakon kojim se oduzelo jednoj grupaciji pravo na slobodu izbora stila odijevanja (ali problem je koliko je stvarno postojao taj izbor kao što recimo upravo postoji danas pa s tim u vezi slijedio bi i drugačiji odnos) ali drugi ugao je interpretatorske prirode koji otprilike glasi kako se AFŽ borio za emancipaciju žena pri čemu su u zaru crpili dokaz o nazadnosti religije i to posebno i izrazito islama.

Bojim se da na ovim polemikama oko zara se mogu vidjeti ožiljci koji su i danas vrlo prisutni u našem društvu, pa imamo otvorene kulturološke sukobe koji se prenose i na političku arenu pa će primjera radi Naša stranka biti simbol stranke koja bi najradije da dokine sve što ima povezanosti sa islamskog tradicijom kao dijelom bošnjačkog identiteta a SDA će u tom tonu biti stranka čuvarica identiteta i islamske tradicije i ostavštine. Ne kažem da je ovo stvarno tako, ali u rječniku tviter zajednice otprilike bi to izgledalo baš ovako. Ozbiljniji pristup obradi arhivske građa u kontekstu polemike o zaru mogao bi predstaviti kako prvobitno različitosti istomišljenika – AFŽ je imao drugačiju ideološku bazu u djelovanju usmjerenom ka skidanju zara u odnosu na reisa Čauševića ili Fejića – a potom i samih protivnika te uz potrebiti kontekst predstaviti složenost situacije koja je vladala unutar kulturoloških sukoba tada u odnosu na danas kada niti postoji socijalističko društvo ma kakvo niti postoje takvi oblici tradicionalnih odnosa koji predstavljaju vrlo ozbiljne kočnice u smislu opsimenjavanja. S tim u vezi graditi odnose prema religiji i religijskoj ostavštini koja je u konkretnom slučaja islama strašno raznolika i ni malo jednolična na određenim socijalističkim spisima koji legitimiziraju religijsku ostavštinu anahronom je vrlo ozbiljan pogrešan pravac kretanja kao što je i suprotna reakcija u kojem se svaki vid emancipatorskih dostignuća ostvarenih posredstvom socijalističke revolucije interpretiraju čisto i jedino kao atakom na religiju je takođe kretanje koje nam ne osvjetljava stvarnost zbivanja već tviteraški ambijent getoizacije u tribalističke grupacije koje ne mare za ozbiljnošću već samo kako prije toljage da se dohvatimo budući da na sve već postoji jednostavan odgovoro. Priznat ću, u vezi s ovim zakonom ne bih znao dati jednostavan odgovor, pa bih zbog toga i volio vidjeti jednu vrlo ozbiljnu studiju u vezi sa svime što sam prethodno napisao. Sada ću priložiti nekoliko fotografija u konttekstu polemika o nošnji zara od 1933. do 1990.