ponedjeljak, 22. travnja 2013.




Četvrto poglavlje

Aktivnosti škole (madrasa)

Aktivnosti ove škole se odlikuju distribucijom prevedenih djela, a što ukazuje na količinu potrebnih tekstova za prevođenje. Ta distribucija prevedenih djela bi se odvijala na dva načina: distribucija djela spram specijaliziranosti prevodilaca u ovoj ili onoj oblasti, te distribucija djela između samih prevodilaca, i onih koji su pregledavali te prijevode, i koji su se bavili konkretno jezikom. Ova distribucija djela je posebno u domenu formalnog aspekta.

Prvo ćemo spomenuti to da se prijevod samih djela odvijao u korelaciji sa programom Kuće mudrosti  gdje su data djela bila prepisavana i sakupljana nakon što bi se prevela. Čini se da bi prevodioci bili podijeljeni u grupe shodno njihovom poznavanju one oblasti u okviru koje bi prevodili određena djela. Na čelu svake grupe bi bio revizor i korektor. Nakon što bi se neko djelo prevelo nosilo bi se prepisivačima, a potom knjigovezcima.

a)      Operacije prevođenja:
1   
    Specijaliziranost: Prevodioci bi općenito prevodili djela koja su im po sadržaju bila bliska, posebno kada je riječ o određenim znanostima, kao što je to astronomija i medicina. Čini se da je prevođenje djela iz oblasti filozofije i njihovo rasturanje samo po sebi bilo najmanje precizno. Ali s druge strane, šta je onda sa povezanošću određenih znanstvenih disciplina, kao što je to slučaj sa medicinom i filozofijom? Zar Galijanos nije odredio da medicina treba da slijedi filozofiju  i zar on nije tačno i precizno ukazao na povezanost ovih dvaju oblasti?  Njegovo djelo Dobar ljekar mora da bude filozof je još prije unayna prevedeno na sirijanski i arapski jezik.

I tako su unayn, njegov unuk ubayš, i sin Isāq bili prevodioci, ali i ljekari. Preveli su većinu Hipokratovih i Galijanosovih djela iz medicine. U tome su im pomagali drugi prevodioci  kao što su 'Isā ibn Yayā, Astafān ibn Bāsīl, i u manjoj mjeri Isāq.

Treba imati na umu da Hipokratova djela datiraju iz perioda 460.-370. p.n.e., a da je recimo Galijanos živio u drugom stoljeću nove ere. Isti je slučaj i sa Veterinom  Nikopolisa i Medicinskim predmetom Dijaskorida.

Većina historičara smatra da je Isāq ibn unayn taj koji je najviše pažnje posvetio filozofskim djelima. On je preveo nekoliko Aristotelovih djela, te komentare istih tih djela.

Sābit ibn Qurra, matematičar i astronom, je pregledao Euklidovu knjigu   koju je preveo al-ağğāğ ibn Maar za halīfu al-Rašīda, a potom i al-Maʼmūna. Takođe, ne smijemo zaboraviti da veliki broj djela koja  je prevodila unaynova škola je ustvari bila korektura prethodno prevedenih djela.

2-     Korektura i revizija prevedenih djela:

Posao prevođenja je bio grupni zadatak,  a koji se uglavnom odvijao na dva načina: Prvo se prevodilo sa grčkog na sirijanski jezik ukoliko već nije postojao neki prijevod na sirijanskom jeziku, ili ako je bio veoma loš. Drugi dio je bilo prevođenje sa sirijanskog na arapski jezik. Moguće da je prva etapa bila sredstvo kojim se olakšavao sveukupan posao prevodiocima, jer samo malo njih je tako dobro poznavalo grčki jezik da je moglo direktno da prevodi sa njega. Međutim, sirijanski prijevodi su bili namijenjeni starijim osobama koje su tražile da se neka djela prevedu radi njihove potrebe za njima. unayn je preveo brojna Galijanosova djela sa grčkog na sirijanski, ili je izvršio korekturu sirijanskih prijevoda radi sirijanskih ljekara, kao što je to bio Yūanā ibn Māsawayh ili Bahtīšū' ibn Ğibrīl. Općenito gledajući, unayn, koji je dobro poznavao grčki jezik, bi prevodio na sirski, a svojim asistentima bi ostavljao u zadatak da ta djela prevedu na arapski sa sirskog, a on bi posljednji rukopis pregledao da li je u skladu sa arapskim jezikom, tj. pregledao bi konačni rad na nivou forme.

Kvalifikovani i zaduženi prevodioci antičkih djela bi pregledavali sadržaj , ali s obzirom da većini tih prevodilaca arapski jezik nije bio maternji postojala je potreba da se ta djela pregledaju na nivou forme. Tu vrstu posla bi obavljali najstručniji prevodioci poput unayna i Sābita.  Ovaj metod se uviđa kroz čitanje unaynova traktata gdje on za primjer navodi nekoliko djela Galijanosa prevedenih na arapski jezik , a koja su preveli Asafān ibn Bāsīl, i 'Isā ibn Yayā,  a koje je unayn naknadno pregledao uspoređujući ih sa integralnim tekstom na grčkom jeziku.  

Jasno je da su prevedena djela u formalnom aspektu bila podređena vrednovanju i korekturi, i da je to ustvari bilo obavezno prilikom procesa prevođenja. unayn tako navodi jedan prijevod na arapski kojeg je sačinio 'Isā ibn Yayā , a kojeg je on ocijenio zadovoljavajućim i kojeg je  potom odobrio.
unayn nije imao sve vrijeme ovog svijeta da bi pregledavao neke prijevode za koje je bio zadužen, pa bi ih tom prilikom davao na korekturu svojim asistentima.

Ibn 'Abī 'Uayba'a prenosi da bi unayn ponekad zvao osobu po imenu Qay al-Rabhāwī, onda kada ne bi imao vremena da prevede djela koja bi mu pristizala. Qay al-Rabhāwī bi ih preveo, a unayn bi potom pregledao njegov rad.

b)      Dopunski zadaci:

1)      RukopisiPrijevod ne bi bio završen i odobren od strane korektora dok se prijevod ne bi dao prepisivačima na prijepis – a u službi unayna je bio prepisivač po imenu al-Azraq. Ovaj zadatak nije prolazio bez neugodnosti... i bez opasnosti ako uzmemo u obzir da bi prepisivači ponekad s namjerom ili bez namjere ispravljali dati prijevod.  

unayn u svom traktatu navodi jednu lošu inicijativu koju je poduzeo jedan prepisivač, i to prilikom prevođenja Galijanosova djela Kako ćemo identificirati unutrašnje bolesti. To djelo je preveo Sergios, a pregledao ga je unayn i to po nalogu Bahtīšū' ibn Ğibrīla. unayn je pregledao kompletno djelo , jer se prepisivač djela nije zadovoljio postojećim ispravkama, štaviše,  načinio je izmjene nad unaynovim korekcijama zamjenjujući ih svojim sopstvenim.

2)      Korčenje: Takođe treba da kažemo da prijevod ne bi bio završen dok djelo ne bi bilo ukorčeno da bi potom zauzelo svoje mjesto među brojnim djelima Kuće mudrosti. Ibn al-Nadīm spominje da je Ibn Abī al-urayš bio knjigovezac u Riznicama mudrosti za vrijeme al-Maʼmūna. Nakon što bi neka knjiga bila ukorčena onda bi se pristupalo etapi klasifikacije. Brojne knjige bi bile sortirane prema njihovom sadržaju.

Pa tako Ibn Nabāta, pisac koji je živio u 14. stoljeću, u svom djelu Šar al-'uyūn navodi da je al-Maʼmūn obavezao Sahl ibn Hārūna da obrati pažnju na djela iz oblasti filozofije koja su mu poslana sa Kipra.

c)       Status prevodilaca i njihove nadnice:

Tokom čitanja djela onih historičara čija djela su nam reprezentativna za ovu našu studiju primijetili smo da su prevodioci na dvoru abasidskih vladara, a posebno onih vladara koji su bili strastveni zaljubljenici u nauku i njene aktiviste uživali odličnu poziciju, i uzvišen status. Tome treba dodati i činjenicu da su dobijali plate za svoj posao, a o ovome ćemo govoriti kasnije.

Prevodioci bi uglavnom bivali ljekari i matematičari. Uz to što su bili poznati kao lingvisti ili prevodioci, oni su profitirali i podsredstvom poštovanja ljudi od nauke u vrijeme kada sticanje znanja i dolazak do znanstvenih informacija nije bio samo podsticaj vladara – u okviru jezične  ( arabiziranje imperije) i znanstvene politike u isto vrijeme, a o čemu ćemo govoriti više u sedmom poglavlju , štaviše, to je predstavljalo jedan od osnovnih temelja islamske kulture.

Studiozno promatranje djela arapskih historičara stvara sliku  poštovanja kojeg su prevodioci uživali, te ugledne pozicije koje su zauzimali na palaćama. Ibn Abī 'Uayba'a prenosi predaju u kojoj kazuje da je al-Maʼmūn za ona djela koja bi tražio od unayna da ih prevede sa grčkog na sirski jezik davao mu obilan imetak i poklone.

Isti ovaj autor navodi da je Ğibrīl ibn Bahtīšū', ljekar za kojeg je unayn preveo nekoliko djela Galijanosa sa grčkog na sirski jezik – zavidio unaynu na njegovom zavidnom umijeću prevođenja i njegovoj uglednoj poziciji do te mjere da mu je napravio spletku kod al-Mutawakkila, i zbog čega je završio u zatvoru.

Bar Hebraeus opet navodi kako je ovaj   Ğibrīl poštovao unayna, a al-Qifī navodi da je unayn dobio veliku pohvalu za svoje znanje.

Ibn al-Nadīm i Ibn Abī 'Uayba'a nam pružaju obilne informacije u vezi nadnica koje su prevodioci dobijali. Svi historičari se slažu da su prevodici bili nagrađivani poklonima, i da se ogroman iznos davao specijalno za prevodilaštvo, svejedno da li to bili u formi pojedinačnog plaćanja po preuzeću djela za kojima  je bila potražnja ili u formi uređenih nadnica ili plata.

Ibn al-Nadīm kazuje da su braća Šākīr davala mjesečnu nadnicu, koja je iznosila pet stotina dinara[1], prevodiocima koje su zapošljavali na prijevodu antičkih djela na arapski jezik, a zauzvrat prevodioci bi se obavezali da djela prevedu u urednom obliku.

Al-Qufī i Ibn Abī 'Uayba'a takođe u istom tonu govore o plaćanju prevodilaca. U ovom aspektu možemo govoriti o prevođenju kao jednoj zasebnoj samoodržavajućoj aktivnosti.
Ibn Abī 'Uayba'a nudi druge informacije o načinu honorarnog plaćanja prevodilaca, pa prenosi predanje da je al-Maʼmūn davao unaynu onoliku količinu zlata spram količine onoga što on prevede na arapski jezik.

Ovi prijevodi – koji su bili u rukama al-Azraqa, unaynova pisara, koji je obavljao prepisivanje prijevoda – su bili u obliku velikih i teških listova. I nastavlja dalje ovaj autor komentarišući da je unayn ulagao veliki napor da bi povećao obim knjiga i njihovu težinu budući da bi prema težini knjiga bivala njegova isplata u dirhemima... Autor al-'Uyūna završava svoj govor hvaljenjem odlika koje je posjedovala ova vrsta papira, koja je mogla da ostane godinama u dobrom stanju.

Treba imati na umu da je Ibn Abī 'Uayba'a svoje djelo napisao u trinaestom stoljeću, a što je pet stoljeća ispred vremena o kojem mi govorimo.

Imamo puno pravo da se čudimo povjerenju koje bi vladar ukazivao prevodiocu kojeg bi obavezao da riznice grčkog nauka prenese na arapski jezik a zauzvrat bi za ono što prevede dobio zlato. Takođe je začuđujuća visina plaćanja ako se ista usporedi sa današanjim iznosom koji se plaća za stranicu ili tekst.

Prijevodi na arapski jezik su se obavljali putem sirskog jezika svejedno da li to bilo zbog postojanja starog rukopisa na sirskom ili u skladu sa metodologijom prevođenja grčkih tekstova u dvije etape, a prva bi bila prevođenje na sirski jezik.

O ovom metodu prevođenja ćemo govoriti kasnije kada budemo govorili o samoj metodologiji prevođenja.
                                                            
                                   ▲     ▲    ▲   ▲   ▲       


Naslov djela: La traduction A l'epoque Abbaside
Autorica djela: Myriam Salama-Carr 
Prijevod s francuskog na arapski: dr. Nağīb Gazāwī
Prijevod s arapskog na bosanski: Dženan Smajić




[1] Dinar iznosi 4,25 grama zlata. Dirhem je bio jedan srebrenjak, a jedan dinar je odgovarao vrijednosti dvadeset srebrenjaka. 

Nema komentara:

Objavi komentar