Svijet Hajjamovih rubaija

Peto poglavlje

Uzorite metodologije

U okviru izlaganja o metodologijama prevođenja, koje su Ḥunayn ibn Isḥāq i njegova škola slijedili, želimo da potvrdimo da naša studija ne teži kritici obimnih arapskih prijevoda, onih koji se pripisuju Ḥunaynu i njegovim asistentima, niti težimo komparaciji dvaju jezika, niti dosljednom promatranju forme i sadržaja, jer sve to prevazilazi tok ove naše studije.

Mi težimo ka klasifikaciji metoda prevođenja i njihovoj analizi prema onome kako su one dospjele do nas, a uglavnom su dospjevale u parcijalnim oblicima, i to podsredstvom arapskih autora, ili samog Ḥunayna u njegovom kritičkom osvrtu na prevođenja Galijanosovih djela na sirski i arapski jezik u svom Traktatu. Te metode se pojavljuju na marginama nekih rukopisa u formi komentara ili margina prevodilaca i nakladnika, i to zbog izvođenja zaključka o problemima prevođenja koji su bili poznati u to vrijeme, te njihovoj komparaciji sa današnjim problemima.

Spram naših mogućnosti mi ćemo uložiti trud da bismo upotpunili te ideje uz najzastupljenije okvire za proučavanje prevođenja, te samostalne znanosti čiju srž upravo proučavamo. Zbog proučavanja radova o kritici teksta, čitatelja upućujemo da pogleda djela A. Badawiya i Dž. Birgisterisera, a koje smo ranije spominjali. Bavit ćemo se onim preovladavajućim okvirima kojima se vodio Ḥunayn i njegova škola, te njegovi asistenti, i to kroz tri etape: integralni tekst (sadržaj i jezik), proces prevođenja (razumijevanje, i ponavljanje građe teksta), i prevedeni tekst, i to zbog približavanja rada ovih prevodilaca teorijskim analizama i interpretacijama prevođenja kojima ćemo se služiti.

a)      Recenzija tekstova:

Ḥunaynova temeljitost se može vidjeti na primjeru komparacije različitih rukopisa koji bi postojali samo za jednu knjigu, te na primjeru kritike izvora, što on pojašnjava u  Traktatu. U stvarnosti, on nekoliko puta ukazuje da teži preciznom određenju vjerodostojnosti integralnog teksta prije započinjanja same operacije prevođenja, a evo šta je napisao u vezi Galijanosova djelaGeneracije ljekara , a koje je preveo još u svojoj mladosti, a govori o oštećenom grčkom rukopisu:

'' I tako dostigoh četrdeset godina. Moj učenik Ḥubayš zatražio je od mene da mu prepravim (grčki rukopis) nakon što sam bio sakupio nekoliko rukopisa (istog tekstačuvanog u Kući mudrosti ili pronađenog tokom putovanja). Uporedio sam sve te rukopise da bih se mogao koristiti najvaljanijim rukopisom. Potom sam uporedio taj tekst sa svojim prijevodom (prvim) na sirski kako bih ga prepravio, i tim metodom sam se vodio prilikom svih svojih prijevoda.''

Ḥunayn bi se potrudio da dođe do svih rukopisa jednog teksta kako bi definisao koji rukopis je najmeritorniji, i to bi radio prije nego li bi odobrio da se data knjiga prevodi, ili ako bi došao do pouzdanijih rukopisa nakon što bi knjiga bila prevedena modificirao bi svoj prijevod prema novom rukopisu.

Ḥunayn nam takođe kazuje o metodi svoga rada prije prijevoda knjigeḤawla faḍāil al-agḏiya ( O odlikama prehrambenih namirnica).  

'' Preveo ju je Sergios, a potom Ayyūb. Ja sam je preveo radi Salmawayha, prevodeći sa nekvalitetnog rukopisa. Poslije toga sam sebi dao vremena zbog rukopisa za moga sina, i zbog toga sam sakupio nekoliko grčkih rukopisa, pa sam prema tome uporedio svoj rukopis sa drugima, i tako sam  prepravio svoj prvi rukopis.''

Prijevod al-Maqāla min ağli al-muḥāfaẓa 'alā al-ṣiḥḥa nudi drugi primjer  u skladu sa ustaljenom uporedbom rukopisa:

'' Teofilus je ponudio loš prijevod ove knjige na sirski jezik. Ja sam je preveo radi Bahtīšū' ibn Ğibrīla u vrijema kada sam posjedovao samo jedan rukopis. Poslije sam otkrio jedan drugi grčki rukopis, pa sam ih uporedio , te sam svoj prvotni prijevod prepravio prevodeći sa grčkog jezika. ''

Prema tome, Ḥunayn je radio na upoređivanju različitih rukopisa kada bi ih imao u većem broju kako bi utvrdio valjani orginalni tekst spram svojih mogućnosti i kojeg je uz to bilo moguće prevesti.

Ovi zahtjevi za pomnom analizom teksta su se međusobno dopunjavali potpuno sigurno na nivou kritike teksta, i to tragajući za rukopisima, ne samo radi dolaska do antičkih tekstova da bi se isti preveli, već i da bi se sakupio što je moguće veći broj prijepisa jedne te iste knjige, tih prijepisa rukopisa koji su poslije omogućavali njihovo međusobno upoređivanje ostavljajući po strani one prijepise koji su imali najviše grešaka; te rad na međusobnoj usporedbi tekstova. Historičari su govorili o ovom entuzijazmu traganja za rukopisima. Kako ovaj polet općenito odlikuje pokret prevodilaštva isto tako posebno odlikuje i Ḥunaynovu školu.  

Ḥunayn nam takođe kazuje o svom nesigurnom putovanju po Šamu, Palestini i Egiptu radi potrage za grčkim rukopisima da bi preveo Burhān(Argument) Galijanosa, a tragao je za orginalnim rukopisom.

Istim putem navodi predanje o usmenom susretu , koji se na kraju pokazao nezadovoljavajućim i to zbog Galijanosove knjige, koju je Sergios već bio preveo na sirski, a koju je Salmawayh želio da se pregleda. 

Ovog puta nailazimo na zainteresiranost za kritikom teksta, počinjući sa sirskim tekstovima, kod prevodilaca, nakladnićara i historičara. Al-Ḥasan ibn Siwār, ljekar i filozof ( rođen 932.) , koji je raširio arapski prijevod Aristotelovog Organona , a koji se čuva u Nacionalnoj Francuskoj biblioteci u Parisu, rukopis koji sadrži brojne margine napisane njegovom rukom, na margini potvrđuje sofističke kritike onako kako slijedi:

'' Kao rezultat moje želje da definišem sve ono što su oni (prethodni prevodioci) ponudili , sakupio sam sve prijevode do kojih sam mogao doći  kako bih mogao kroz pomno studiranje svih tih prijevoda vratiti se nekim prijevodima opet radi drugih prijevoda i to sve radi spoznaje značenja.''

To je metod koji je Ḥunayn primijenio na grčkim rukopisima ili sirskim prijepisima tih rukopisa.

b)      Proces prevođenja:

Samo što bi se završila recenzija prvotnog teksta u situaciji postojanja brojnih rukopisa za studiranje samog teksta požurilo bi se sa procesom prevođenja. Sada smo u susretu sa stvarnom interpretacijom teksta za kojim postoji zahtjev da se prevede, i to je stepen kojeg je prevodilac vrlo dobro shvatao , a da se nije oblikovala teoretska bitnost ove etape na nivou prevodilaštva.   

Ova hermeneutika, ova analiza govora, ako želimo da upotrijebimo misaoŽana Dulajla, se jasno proteže kroz Ḥunaynov Traktat smatrajući je metodom prevodilaštva koje se škola pridržavala.

Čini se da su tekstovi bili podvrgavani procesu interpretacije prije samog procesa prevođenja, i to su činili prevodioci, koji su u većini slučajeva bili stručni u onim oblastima u kojima su i radili kao prevodioci.

Poznavanje sadržaja je bio konačan i cijenjen uslov u svakom procesu prevođenja. Ova metoda se takođe, u posebnoj formi odnosila na medicinske tekstove. Ḥunayn je bio poznati ljekar, a takav je slučaj bio i sa brojnim njegovi asistentima i učenicima. 

Historičari su smatrali da je poznavanje sadržaja bilo temeljno pri komentaru specifičnih prijevoda.

Tako nam Ibn Abī 'Uṣayba'a ukazuje da je poznavanje Galijanosovih stavova jedan od glavnih uzroka što  je Ḥunayn bio natprosječan prevodilac u domenu medicinskih tekstova.

A suprotno tome, Ḥunayn nije bio posvećen matematici, pa al-Ṣafadī , jedan pisac iz jedanaestog stoljeća, bilježi predaju da  Ḥunaynovi prijevodi nisu bili pregledavani izuzev prijevoda iz oblasti matematike, te je s toga  Euklidovu knjigu pregledao Sābit ibn Qurra.  

Da spomenemo i to da su Elementi prevedeni prije nego li je to uradioḤunayn, a preveo ih je al-Ḥağğāğ ibn Maṭar, a recezent je bio Sābit ibn Qurra, koji je bio poznati matematičar i astronom. Ibn Hilkān takođe govori o tome da je Sābit ibn Qurra pregledao Elemente, i da je modificiraoḤunaynovu verziju, te da ju je ispravio.

Prema tome, prijevod je bio povezan sa upotrebom tih antičkih djela u posebnim oblastima na koje se odnosio.  

Objašnjenje poznavanja sadržaja je bez imalo sumnje ogroman argumenat za postojanje kritike na nivou recenzije tekstova spremnih za prijevod. Prevodioci su morali komparirati različite rukopise , potom su ih morali ukrštavati i zatim izabrati – među različitim mogućnostima – onaj rukopis koji se činio najispravnijim i najrazumnijim, i to su činili spram svog znanja o sadržaju rukopisa.

 '' Koristili su podrobna objašnjenja za tekst koji je bio spreman da se prevede, i to na osnovu svojih ličnih saznanja o tim sličnim situcijama (o kojima su oni imali znanje), a koje bi sam tekst nudio... i na osnovu toga bi izvodili moguće značenje tog zamršenog odlomka...''   

Prevodioci su koristili kratke opaske, koje su pisali zajedno sa prevedenim tekstovima počinjući sa orginalnim tekstovima. Brojni tekstovi su u suštini bili popraćeni tim skraćenim opaskama nekada zvanim ğawāmi'  a nekadamuhtaṣarāt, i to u arapskim izvorima. To jasno pokazuje da se prevodilac oslobađao forme, i da je sadržaj bilo ono što je on markirao kako bi ukazao na značenje teksta. I nisu samo prevodioci i historičari među tim prijevodim pravili distinkciju između onoga što je pravi tekst i komentara teksta.

Kada je al-Qufṭī ukazivao na Ḥunaynovu izvrsnost u prevođenju uz to je još rekao:

'' On je taj koji je objasnio djela Hipokrata, i Galijanosa, i on ih je pojasnio najboljim načinom, i razotkrio nam njihove nejasnoće.''

Ibn Abī 'Uṣayba'a će kazati istu stvar prilikom opisivanja djela koja jeḤunayn preveo. Prema tome, iz sveukupnog Ḥunaynovog prevodilačkog zanimanja u stvarnosti pamtimo to da nam je dao informacije o djelima Hipokrata i Galijanosa među svim drugim djelima.

Ibn Abī 'Uṣayba'a  prenosi da je Ḥunayn na sirskom napisao kratki komentar Galijanosove knjige o običnom ljekovitom bilju, a to je knjiga koja sadrži jedanaest poglavlja, od kojih je Ḥunayn preveo samo prvi dio knjige na arapski jezik, i to pet poglavlja radi 'Alī ibn Yaḥye.

Ukoliko pogledamo Ḥunaynov Traktat primijetit ćemo da je komentar knjige kao Tašrīḥ al-ḥibāl al-ṣawṭiya, koja se pripisuje Galijanosu , urađen na sirskom jeziku.

Međutim, Ḥunayn nije izričit u tome da li je on preveo ovo djelo, ili je samo prepravio prethodni prijevod ovog djela.

Ovaj proces je povezan sa obradom sadržaja u autonomnom obliku u odnosu na formu teksta. Kasnije ćemo vidjeti da se u mnogome pazilo na formu teksta i to na nivou posrednog teksta.

Prijevodi su nekada u direktnoj vezi sa komentarima, kao što je recimo slučaj sa Qasam Abqarāṭ (Hipokratova zakletva) , jer Ḥunayn kazuje da je svom prijevodu na sirski jezik dodao komentar koji se odnosi na pasuse koji su bili teško shvatljivi.

Nekada bi se određenom prijevodu priključio neki komentar ili rezime drugih djela iz iste oblasti kao što je slučaj sa djelom Ḥawla faḍāil al-agḏiya.

Ova praksa nije bila samo u slučaju Hipokratovih i Galijanosovih djela. Tako je Maqāla al-rūḥ Aristotela, koja je prevedena na arapski, popraćena rezimeom koji je sačinio Isḥāq. Uprkos tome što ovaj metod ima puno povjerenje u obradu sadržaja napisanog govora, tj. obrazovanje značenje koje proizilazi iz jezičnih osnova ili elemenata koji nisu jezičnog karaktera, poput saznanja koje prevodilac posjeduje o sadržaju kojeg obrađuje. Naše pravo je da se zapitamo da li pokušaji sačinjavanja rezimea ili kometara do određene mjere prevazilaze prvi cilj prevođenja koji teži da pokaže značenje teksta i da ga učini razumljivim bez upotrebe citatnosti kao što kaže dr. Siliković:

'' Moramo sačiniti razliku između značenja i zaključaka koje možemo izvesti iz tog značenja... Poznavalac prevodilaštva će primijetiti da značenje prevazilazi pojam, i s time se svako od nas susreo tokom govora. Zahtjev je da se prijevod ne ograniči samo na prijenos, i ne savjetuje se  uz to da komentar zauzme poziciju svega onoga što smo htjeli da kažemo , a suprotno tome, želja je da prenesemo čitaocu prevedenog rukopisa apsolutno sve ono što smo htjeli da mu kažemo. ''

Komentari se u stvarnosti smatraju bliskim prijevodima, metodom  nužne analize integralnog teksta i on prethodi procesu prevođenja.

S druge strane, nalazimo opasku na margini arapskog prijevoda Safsaṭa(Sofistika) , a kojim ćemo se kasnije pozabaviti,  nakladničara Ibn al-Siwāra, na jednom arapskom prijepisu:

'' Yaḥyā je preveo ovo djelo prije nego je sačinjen njegov  komentar, a što pojašnjava teškoće razumijevanja, i zbog toga Yaḥyā nije ovladao značenjem tog djela, a prilikom svog prijevoda pratio je sirski prijevod. ''

Ḥunayn je apsolutno preferirao da ponovo pregleda rukopis s obzirom da je taj proces  povezan sa korekturom prethodnih prijevoda. Zbog toga je prevođenje zahtijevalo brojne temeljne ispravke.

Od svakog prevodioca bi trebalo zahtijevati da postupi na isti način , tj. da modificira onaj prijevod za kojim vidi da postoji velika potreba da se prepravi, te da razumije Ḥunaynove sumnje i da poput njega preferira da počne iz početka i da prevodi sa orginalnog teksta , jer će time pronuknuti u granice u koje je moguće da ga uvede draž jezika, i to uprkos tome što se prvi metod (prevođenje sa posrednog teksta) čini jednostavnijim i bržim ako sve sagledamo vrlo objektivno. 

Prevođenje nije bila bukvalistička i nerazumljiva aktivnost po prevodioca, pa se pisao rezime tih klasičnih djela i komentar, svejedno da li to bilo iz oblasti medicine, astronomije, filozofije itd., kako bi se potpomogla intelektualna zajednica u Bagdadu, i to je ono što nam pojašnjava važnost analize teksta, te temeljne etape zastupljene pri svakom prijevodu , etape koja uz  prijevod nudi formu komentara i rezimea.

S druge strane, arapski prijevodi su dali svoj doprinos Aristotelovim djelima u okviru filozofskih rasprava, i time su upotpunili filozofski sistem arapsko-islamske civilizacije.

c)      Prevedeni tekst:

Budući da većina prevodilaca koji su prevodili na arapski jezik nisu bili Arapi, nužno je bilo da se njihovi prevedeni tekstovi pregledaju na nivou forme. Asṭafān ibn Bāsīl je sa grčkog jezika na arapski preveo Kitāb al-nabāt(Botanika) Diskoridisa , a Ḥunayn je pregledao taj njegov prijevod na nivou forme arapskog jezika.

Historičari se slažu da su Ḥunayn i njegovi bliski saradnici poput Ḥubayša i Isḥāqa posjedovali vrhunsko znanje arapskog jezika. Ibn al-Nadīm pripovijeda: '' Isḥāq je bio bolji od svoga oca u upotrebi arapskog jezika, a kada je u pitanju Ḥubayš al-'Aṣam , Ḥunaynon unuk i najbolji učenik, pa njegov stil je bio blizak Ḥunaynovom, a već smo vidjeli da su u većini slučajeva njegovi prijevodi pripisani Ḥunaynu.'' 

Ḥunaynov Traktat upućen 'Alīyu ibn Yaḥyi sadrži neke bilješke vezane zaḤubayšove odlike, čiji je entuzijazam za radom bio manji u odnosu na njegovu oštroumnost, i čija inteligencija je ključala.

Ḥunayn je pridavao veliku pažnju formi i poštovao je pravila gramatike onog jezika na koji se prevodilo svejedno da li to bio sirski ili arapski. U svom Traktatu u vezi Galijanosove knjige Imtilāʼ je rekao da je zbog njenog prijevoda pribjegao mnogo preciznijem pisanju i stilski mnoog uređenijoj formi.

Ovdje će nam dobro doći bilješke F. Bitriza* o razlikama između sirskih prijevoda (prijevodi koji su bili prioritetni za Ḥunayna) i prijepisa arapskih prijevoda, jer prvi sirski prijevodi se odlikuju svojom doslovnošću. F. Bitriz smatra da je to pojava izazvana strukturom jezika, jer su sirski prijepisi po strukturi teksta bliži grčkom jeziku nego li je to arapski , i to zato što se sirski jezik više prilagodio strukturi grčkog jezika nego li je to slučaj sa arapskim jezikom. 

1-     Problemi terminologije:

Na same probleme nailazimo i po pitanju terminologije. F. Bitriz navodi primjer za određeni broj grčkih termina koji su ušli u arapski tekst uz komparaciju sa onime na što nailazimo u sirskim tekstovima. U stvarnosti se desio preobražaj: ukoliko su se neki grčki termini nalazili u prvotnim arapskim prijevodima , pa oni su zamijenjeni terminima uobličenim prema arapskim korijenima riječi.

A kada su u pitanju termini koji se nsu odmah direktno upotrebljavali u arapskoj formi, pa prevodioci bi prionuli ili ka grčkim posuđenicama koje bi samo transkribirali na arapski, ili bi obrazovali nove termine.

Direktno pozajmljivanje termina je bilo u mnogome prisutno kod prvih prevodilaca koji nisu bili u stanju da izvedu identične arapske termine na osnovu arapske leksike koja bi bila obogaćena novim razumijevanjima i naučnim terminima. Njihovo nepoznavanje arapskog jezika i njegovih jezičnih alatki im je onemogućilo formiranje novih termina upotrebom arapskih korijena riječi. Direktno pozajmljivanje termina se mnogo koristili kod prevodilaca sa grčkog na sirski jezik.

Za primjer upotrebe ove strategije može nam poslužiti djelo Kitāb al-nabāt(Botanika) Diskoridisa. Ovo djelo sa grčkog jezika je preveo  Asṭafān ibn Bāsīl. Prevodilac je imena onih biljaka čiji ekvivalent nije znao na arapskom jeziku ostavljao na grčkom. Pa kada je Ḥunayn ibn Isḥāq prepravio ovaj prijevod grčkim imenima biljaka dodao je arapske ekvivalente. Ukoliko pregledamo rukopis pod rednim brojem 2849 u Nacionalnoj biblioteci (u Parizu) u odjelu za arapski jezik , u kojem se navodi da je prijevod Asṭafān ibn Bāsīl prepravio Ḥunayn primijetit ćemo da su sačuvana grčka imena biljaka i drveća koje je naveo Asṭafān ibn Bāsīl u svom prijevodu, a i da stoje uz arapske nazive koje je Ḥunayn prepravio.

Ovo je jedan primjer posuđivanja: riječ NAMUS* , koji je na grčkom jeziku VOMOS prenes je u arapski u formi Nāmūs u značenju riječi qānūn (zakonik), i množina ove riječi na arapskom jeziku u ovoj formi se mogla deklinirati.

Platonovi zakoni (Qawānī Aflaṭūn – Nāmūs Aflaṭūn) je djelo koje je na arapski jezik prema meritornijem mišljenju preveo Ḥunayn, a potom Yaḥyā ibn 'ādī. Upotreba direktnih posuđenica iz grčkog jezika je uglavnom pratila arapski komentar ili bilješku na margini kao u  rukopisu pod rednim br. 2860, koji se čuva u Nacionalnoj biblioteci u Parizu. Galijanosova poslanica Glukonu je obrađena na sljedeći način:

Ḥunayn kazuje: '' To su bolesti koje se javljaju na nivou (kužne guke) a nije nam poznat arapski ekvivalenat za te bolesti. A Galijanos je to prokomentarisao.''

I tako, kada su ti prevodioci iz druge generacije pregledali te ranije prijevode, grčki termini koji su bili preneseni u arapskim prijepisima su zamijenjeni arapskim terminima i to uprkos tome što su bili valjano transkribirani. Primjer za ovaj slučaj je recimo grčka riječ Kategriae,  koja se u transkripciji na arapskom jeziku pisala Kātīgūrijās, prije nego li je prevedena u kasnijim arapskim prijepisima i to ekvivalentom Maqūlāt. 

Na istu pojavu nailazimo i danas, i to prilikom ulaska anglosaksonskih riječi u francuski jezik, pa se tako upotrebljavaju riječi kao Software naprimjer,  a potom je taj termin zamijenjen francuskim ekvivalentom Logiciel. Tim putem ovaj termin biva mnogo pristupačniji za budućeg čitatelja datog prijevoda, i on mnogo više odgovara duhu francuskog jezika.

Dr. Siliković će nam kazati:

'' Važno je ukazati na činjenicu da kada nešto  što koristimo kao posuđenicu iz stranog jezika postane konkretna stvar kod jedne jezične grupe, ta grupa teži tome da upotrebljava ime koje je u duhu jezika te jedne jezične grupe. Pa tako, riječ Gratte-Ciel (neboder) , koja se doslovno prevodi sa engleskog jezika Sky- Scraper, se ne koristi za nešto na francuskom jeziku. Od kako smo u Francuskoj počeli sa gradnjom nebodera mi smo ih nazvali Tours (kule).  Pa tako danas govorimo o neboderu Tour Maine-Montparnasse ili o  neboderima Tour Total. ''

U okrilju poštovanja koje iskazujemo prema prijevodima uvijek želimo da ukažemo na izvanjske elemente koji su utjecali na  arapski jezik: pojava jezika u svetom, a to je jezik objave Qur'ana, koji bijaše bogat i snažan izraz u isto vrijeme, to je jezik koji prevodioci nisu mogli modificirati da bi olakšali svoju misiju i prijevod, i to dugoročno, pa do onih tekstova čiji se sadržaj radi samog razumijevanja morao porediti sa integralnim tekstom.

Da bi se pojasnila bitnost forme prijevoda, navest ćemo mišljenje Ḥunayna , a koje prenosi Ibn Abī 'Uṣayba'a. Ḥunayn se žalio na nezahvalnost i dvoličnost  nekih svojih prijatelja i kolega koji su su ga klevetali kod halīfe al-Mutawakkila zbog toga što su mu zavidili na njegovom položaju:

'' Uvidjeli su da sam po znanju i radu svome bolji od njih, i u prijevodima koje sam radio iz oblasti poznatih znanosti sa jezika kojima oni nisu vladali ili ih nisu ni poznavali i to upotrebom što čistijeg stila i izraza, bez hiperboličnog kazivanja ili greške, koju bi kao takvu prepoznavali arapski jezikoslovci koji su poznavali pravila arapskog jezika. Nisu mogli pronači nikakvu grešku, ili sintaksičku jedinicu i označitelja koji nisu bili valjani. U okviru vrlo prefinjenog i jasnog stila, prijevode iz medicine je mogao razumjeti i onaj ko nije bio stručan iz te oblasti, i onaj koji nije poznavao kretanja filozofije.''

Ḥunayn nastavlja kazivanje o nadmoćnosti njegovih prijevoda u kvalitativnom aspektu nad prethodnim prijevodima.

Ḥunaynove bilješke o pravilima koja su važna i koja je nužno da se slijede pri proccesu prevođenja ukazuju na važne distinkcije između prijevoda njegove škole, i prijevoda prve generacije prevodilaca, tih prijevoda koji su u većini slučajeva bili na sirskom jeziku.  Ti prijevodi su pratili formu integralnog teksta u količinskom smislu, a što je bilo na uštrb sadržaja teksta, čime je orginalni tekst, u ovom slučaju tekst na grčkom jeziku, obavezivao kasnijeg prevodioca da se koristi integralnim tekstom kako bi razumio prijevod na sirskom jeziku. Prema tome, u prijevodima na sirskom jeziku je postojao veliki gubitak u aspektu sadržine teksta, a uzrok toga je velika povezanost prevedenog teksta sa integralnim tekstom.

U Ḥunaynovim bilješkama nailazimo na prevodioca nakladničara, koji je tehničke tekstove činio pristupačnim općoj javnosti, toj težnji koja se skrivala iza namjere da se ponudi razumljiv tekst, a ne samo tekst koji bi gramatički (formalno) bio prihvatljiv.

Dž. Birgisteriser opisujući Ḥunaynove prijevode kazuje:

'' Njegovi prijevodi su bili najviše gramatički prihvatljivi, i ti prijevodi su pružali impresiju da su rezultat posjedovanja dotjeranog uglađenog govora, i obimnog lingvističkog znanja, a da nisu rezultat jednog truda vođenog nervozom. Ovo se da primijetiti u jednostavnom prilagođavanju grčkom orginalu, i u nevjerovatnoj preciznosti iskaza, bez ikakva detaljisanja.''

2-      Važnost recipijenta:

Ako je prevodilac u prvom palnu imao na umu dostavljanje teksta on je morao prevedeni tekst prenijeti iz forme integralnog teksta, tako da je sa sigurnošću u obzir morao  uzeti čitatelja – u našem slučaju to je onaj koji traga za prijevodom – pri tome na nekim mjestima pazeći na formu saopćenja. Međutim, takav slučaj biva nekada i na nivou sadržaja prevedenog teksta kako ćemo to vidjeti na sljedećem primjeru: ponuditćemo arapski prijevod Ploktosova teksta ( integralni tekst na grčkom jeziku je izgubljen) , kojeg je doslovno preveo Isḥāq ibn Ḥunayn sa grčkog jezika. Jedan detalj o tome saznajemo kroz jednu kritiku koju je ponudio Džan Filobon; Prenosi A. Badawī u svom djelu:  Prenošenje grčke filozofije u arapski svijet, da je  prevodilac preveo jedan grčki termin  koji znači 'illa (prauzrok)ili mabdaʼ (ishodište stvari), svaki put sintagmom uzvišeni Allah, u arapskom prijevodu , a na isti način je prevodio i druge termine  kada bi se tekst doticao vjerskih osjećanja vjernikova univerzuma , svejedno da li prijevod bio upućen muslimanima ili kršćanima.

O tome pogledati uzorak koji je al-Badawī u svom djelu Neoplatonizam kod Arapa napisao radi arapskih prijevoda.

Recipijent igra ogromnu ulogu. Možemo kazati da se ovaj primjer ovapločio u okviru navika neoplatonizma koje su stigle u sirsku okolinu i koje su utjecale na sirske prijevode Aristotelovih djela, jer su grčki neoplatonisti upotrebljavali iste termine  koje je koritio i Aristotel, ali u drugačijim značenjima i interpretacijama.

Ḥunayn obraća pažnju na materiju koju nudi čitaocu svojih  prijevoda, posebno na nivou rečeničnih konstrukcija. Isto tako teži da svoje prijevode učini jasnim svakome onome ko nije stručan iz date oblasti o kojoj prijevod kazuje, a poželi da pogleda tu literaturu. On je svjestan da je osnovno pitanje ostvarenje razumijevanja teksta i njegovo prihvatanje kod recipijenta. Treba spomenuti da su njegovi prijevodi uglavnom rađeni za studente medicine, i zbog toga su njihove studije bile zasnivane na Galijanosovim djelima.

Ḥunayn na prvim stranicama svoga Traktata kazuje da on smatra da je recipijent jedan od elemenata učesnika u oblikovanju prijevoda, gdje potpuno jasno piše  o svom prevođenju Galijanosovih djela među svim svojim prijevodima:

'' Ko je prevodio među svim djelima koja su prevedena knjige ovoga autora izuzev mene? Kakav je to bio impuls kod prevodilaca i radi koga su oni prevodili? Radi koga su oni prevodili i radi koga ja prevodim sva ta djela?  I to u kojem dobu svoga života? Zbog toga su ove dvije stvari veoma bitne i zato treba da ih imamo na umu, jer je prevođenje vezano za impuls prevodioca ali i recipijenta.''

  

Ovaj stav je Ḥunayn pojasnio kasnije u svom govoru o prijevodu knjigeḤawla al-nabḍ (O pulsu), koji je on prepravio u skladu sa znanjem recipijenta i njegovim razumijevanjem ovog prijevoda, a koje je urađeno po naruđbi Salmawayha.

Možda je ovo pitanje moguće tumačiti i u svjetlu činjenice da je Salmawayh bio jedan kolega i konkurentni kritičar. I nastavlja nakon toga Ḥunayn sa kazivanjem o djelu Ḥawla al-'iẓam (Govor o kosti), jer je njegova pažnja bila usmjerena na jasnoću i preciznosst prijevoda:

'' Sergios je ranije ponudio jedan siromašan prijevod ovog djela. A prije nekoliko godina preveo sam ovo djelo radi Yūḥanā ibn Māsawayha. Želio sam da govorim o sadržaju knjige sa mnogo pojašnjenja i komentara, zbog toga što  Yūḥanā ibn Māsawayha voli jasan govor i uvijek nas je podstrekivao da se jasno izražavamo. Preveo sam ovo djelo na arapski jezik radi Abū Ğ'afara.''

Vidimo da se svakoj etapi procesa prevođenja davala posebna pažnja. Svojim idejama Ḥunayn nam ukazuje na sve ove etape, s tim da nije stigao da nam prikaže potpunu skicu o važnosti pozicije prevodioca. U kratkim crtama mogli bismo kazati da je njegova misija prvo počivala na izboru integralnog teksta i neprevođenju onih tekstova koji su bili ispunjeni greškama i manjkavostima. Potom je pristupao analizi tog teksta uzimajući u obzir kvalitet recipijenta, i na kraju je poštovao formu jezika na koji se tekst prevodi , tj. poštovao je genij onog jezika na koji se integralni tekst prevodio.

d)      Prijevod ili prijenos:

Ovo poglavlje ćemo okončati govorom o podjeli između škole Ḥunayna i prethodnih prevodilaca, a koju je sačinio al-Ṣafadī, u spektru opširnog semantičkog značenja riječi. A moguće i da je ova podjela bila kritika prijevoda prvih prevodilaca.

'' Prevodioci su imali dvije metode prevođenja. Prvom metodom su se koristili Yaḥyāibn al-Baṭrīq, Ibn Nu'aym al-Ḥimṣī i dr. Prevodilac bi obračao pažnju na svaku riječ na grčkom jeziku i ono što ona označava, a potom bi ponudio njen arapski ekvivalent, pa onda bi na isti način postupio s drugom riječi i tako do kraja. Ovaj metod se smatrao siromašnim zbog dvije stvari: kao prvo, nemaju sve grčke riječi arapske ekvivalente, pa su zbog toga neke riječi na grčkom jeziku prenošene i u arapski jezik radi ovakve vrste prevođenja. Drugi problem je bio na nivou sintakse rečenice i njenje strukture u nekom jeziku, jer se ona nije uvijek slagala sa strukturom rečenice u drugom jeziku. Ovome svemu treba dodati i upotrebu alegorija, čije su upotrebe uglavnom davale antonimna značenja u odnosu na integralnu upotrebu, a alegorija je mnogo zastupljena u svim jezicima.

Druga metoda: prevođenje na arapski; je metoda koju je konstituisao Ḥunayn ibn Isḥāq, al-Ğawharī i dr. Oni bi čitali rečenicu i razumjevali je, a potom bi je prevodilac preveo identičnom rečenicom, svejedno da li su riječi bile istovjetne ili ne, i ovaj metod je sve u svemu bio bolji.''

Al-Ṣafadī ovdje nudi uporedbu između čistog lingvističkog prijevoda, tj, prijenosa i  stvarnog prijevoda tokom kojeg prevodilac prvo spoznaje sadržaj govora, dio govora, ili jedinstvo značenja prije nego li ga prenese u drugi sistem, a to je sistem onog jezika na koji se prevodi neki tekst, koji nužno ne mora količinski i literalno biti identičan prijevodu.

I korisno je da ukažemo na to da je   al-Ṣafadī  metodu doslovnog prevođenja smatrao oskudnom zbog jezičnih prepreka poput neidentičnosti riječi i gramatike.

                                  ▲     ▲    ▲   ▲   ▲     

Naslov djela: La traduction A l'epoque Abbaside

Autorica djela: Myriam Salama-Carr 

Prijevod s francuskog na arapski: dr. Nağīb Gazāwī

Prijevod s arapskog na bosanski: Dženan Smajić