Hatma dova što saže sve vrline jezika

Intervju o knjizi ''Islam i slobodno tržište'', razgovarao Omer Bakalović

Preuzeto sa website i-vijesti, intervju zvanično objavljen 19.02.2014

Ovih dana je iz štampe izašla knjiga vrlo zanimljivog naslova „Islam i slobodno tržište“, te je svojim sadržajem već pokrenula rasprave na samu temu. Dok tradicionalisti postavljaju pitanja za koja smatraju da su racionalno utemeljena a koja se dotiču naoko logičnog argumentiranja koje polazi i završava se u krugu oko pitanja: Kako je moguće slobodno tržište povezivati s Islamom kada se zna da je po srijedi ekonomska pojava novijega doba?; nove generacije poznavatelja islamskog učenja sve slobodnije zagovaraju ni po čemu upitan stav da se savršenost Islama kao religije, između ostalog, ogleda i u tome da u svojoj suštini posjeduje ne samo programe već i jasne mehanizme koji su kadri tretirati sve pojave s kojim se suočava čovjek; uključujući i pojave koje ga okružuju u današnjem – mnogi bi rekli modernom – dobu. Na ovu temu smo razgovarali s Dženanom Smajićem, jednim od autora knjige „Islam i slobodno tržište“.

I-vijesti: Knjiga ''Islam i slobodno tržište'' po samom naslovu djeluje veoma interesantno. Vaša teza je da je islam kompatibilan sa idejom slobodnog tržišta?Da li je ta teza održiva?

Knjiga ''Islam i slobodno tržište'' strukturno je podijeljena na tri zasebne cjeline, s posebnim osvrtom na odnos islama spram ideje slobodnog tržišta. Ako obratite pažnju na dio koji govori konkretno o odnosu islama spram tržišta kroz svjetlo Kur'ana i poslaničke tradicije postaje vam jasno da je taj odnos vrlo pozitivan i to upravo insistiranjem na individui kao nezavisnom entitetu, pozicioniranjem privatnog vlasništva na pijedestal ''svetog'', zabrani fiksiranja cijena na tržištu, fiskalnim konzervativizmom itd. Knjiga prije svega postavlja određena pitanja, koja tek treba da se u skorije vrijeme obrađuju, a to je upravo odnos muslimana spram društvene organizacije. Do sada je taj odnos bio vrlo nejasan ili se kretao u pravcu jačanja ovisnosti civilnog sektora o državnim strukturama. Moj cilj u tom smislu je načiniti jedan radikalan kopernikanski zaokret, i to na način predstavljanja islama u vidu strukture koja insistira na koncepciji civilnog društva kao samoregulirajućeg faktora na način da indvidue sa što više ekonomskih sloboda vrše međusobne transakcije. Najvažnije u svemu tome jeste insistiranje na privatnom vlasništvu, uključujući slobodu ugovoranja i razmjene dobara. U tom smislu privatno vlasništvo biva visoko pozicionirano i usudio bih se kazati, granica kojom se uspostavlja red.

I-vijesti: Kakav je to današnji odnos muslimana spram društva i države? U kom domenu knjiga govori o tome? I koji su vaši stavovi u vezi s time, posebno u kontekstu BiH?

Generalno gledajući, pa tako i u BiH, muslimani su u domenu ekonomije vrlo često zastupnici državnog intervencionizma, i različitih koncepcija kojima se državi daju veće ovlasti nad pojedincem i njegovom imovinom. U našem kontekstu, učestao je govor o ekonomskom patriotizmu, a tom sintagmom se teži probuditi lojalnost državi i nerijetko su islamski predavači ti koji su propagatori datih ideja. Međutim, moj stav je radikalno drugačiji, jer u teološkom smislu islam vidim sasvim drugačije. Naime, vi možete praviti sistem u kojem jedinka biva putem raznih institucija ovisna o državi, pa se ona kao takva sakralizira, tj. njene institucije, ili možete državu spustiti u domen konkretnog i govoriti o ljudima koji imaju određenu moć kojom bivaju privilegovani i biti skeptičan prema takvoj grupi ljudi, te svoj fokus staviti na pojedinca. U prvom slučaju stvarate paternalizam, sistem u kojem se generacije ljudi vrlo teško osposobljavaju za samostalan život na osnovu svog znanja i rada. U tom smislu, odnos prema državi je kao prema roditeljima u kojima tražite lijek za sve svoje probleme. Nasuprot tome je islamski narativ koji u teološkoj ravni postavlja odnos čovjek-Bog, i to bez posrednika. Time se pojedincu daje moć odlučivanja, jer on se oslanja na Boga, u Njemu traži svoje utočište, i teži da bude što neovisniji. S tim u vezi, država ima ulogu da štiti takvo stanje, u kojem je privatno vlasništvo svakog ponaosob zaštićeno, i čija eksproprijacija ne prolazi neopaženo.

I-vijesti: Rekli ste da je u islamu zabranjeno fiksiranje cijena na tržištu, i izdvojili ste jedno poglavlje o tom e. Zašto je po vama Poslanik s.a.w.s., zabranjivao fiksiranje cijena?

Više je razloga zbog kojih je fiksiranje cijena u islamu zabranjen čin, a u ovom slučaju osvrnuo bih se na domen znanja. Naime, cijene na tržištu predstavljaju informacije, izvor znanja. Dakle, to je nešto što većina ljudi propušta, da na cijene gledaju kao na izvor informacija. One vam govore za čime postoji trenutno veća ili manja potražnja, da li nečega imamo manje ili više u ponudi, te gdje je trenutno najbolje da se ulaže ili da se iskoriste određeni resursi. Kao takve cijene su odličan pokazatelj čiji rad se trenutno više vrednuje a čiji manje, te čemu ljudi kao društvo uopćeno teže i za čime imaju potrebu. U tom smislu, Poslanik, s.a.w.s., je zabranjivao fiksiranje cijena na tržištu, jer time narušavate pravo jedinki da samostalno na tržištu na osnovu cijena prenose jedni drugima veoma vrijedne informacije, te na dugi rok otvarate mogućnost smanjenja investicija. Poslanikov argument je bio naime da je Bog taj koji ''uređuje cijene'' na tržištu, tako da u centru pažnje ponovo imate Boga, On je taj koji uređuje tržište, i svaka intervencija u tom domenu samo je činjenje štete.

I-vijesti: U kom domenu se knjiga bavi ekonomijom koja bi trebala da se zasniva na islamskoj etici?

U samom djelu nema na direktan način mnogo riječi o tome, ali u određenim poglavljima i o tome se govori. Uzmimo za primjer govor o oporezivanju. Navedeni su ukratko stavovi klasičnih islamskih učenjaka o tome, i predaje Poslanika. Naime, na oporezivanje se nije gledalo na akt vrijedan hvale ili na nešto što je moralno. Shodno tome, da biste vršili određenu vrstu oporezivanja morali ste imati veoma jake argumente na svojoj strani, jer to ne bi bilo pravilo već iznimka s obzirom da vršite atak na privatnu imovinu. Da li musliman ima imovinsku obavezu mimo zekata u vidu novčanog izdvajanja je bila upravo tema o kojoj su islamski učenjaci raspravljali. Dakle, diskurs je bio obrnut nego li je to danas, da bi država uzimala nečiji imetak iza toga je moralo stajati racionalno opravdanje potkovano jakim argumentima, tako da porezi u muslimanskom svijetu, kada je posrijedi govor o klasičnom periodu, nisu nikada bili tako visoki, a Ibn Haldun je u svojoj Muqaddimi posebnu pažnju posvetio upravo sistemu oporezivanja i govoru da visoki porezi bivaju uzrokom propasti određenih dinastija.

I-vijesti: Kakav je stav islama spram bogatstva?

Knjiga ''Islam i slobodno tržište'' na bogatstvo gleda u vrlo pozitivnom svjetlu. Naime, da biste imali kvalitetne članove društvene zajednice neophodno je da su ti članovi neovisni, i upravo je bogatsvo to koje im nudi tu mogućnost. Bogatstvo je samo po sebi neutralno, čovjek je taj koji mu daje vrijednost. U okviru islama vi možete doći do imetka na dozvoljen ili nedozvoljen način, i samo u tom domenu bogaćenje ima svoju vrijednost, pozitivnu ili negativnu. Ako ste stekli svoje bogatstvo trudom i znanjem u tome ne postoji nikakav problem, ali mimo toga, vi se možete bogatiti time što drugim akterima na tržištu recimo kradete njihov imetak, i takav vid bogaćenja svakako nije dozvoljen. U ovoj knjizi fokus je na bogatstvu koje je rezultat napornog učenja, rada i truda, i to je posebno prikazano kroz prizmu poslanika Davuda a.s., koji je poznat među poslanicima po tome što je sam privređivao, tako što je izrađivao štitove, te time izdržavao svoju porodicu i pomagao onima kojima je pomoć bila neophodna.

I-vijesti: Jedan dio knjige kazuje o pionirskom djelu koje se bavi ekonomijom, a napisano je 804. godine. Riječ je o djelu koje nosi naslov ''al-Kasb'' (Profit), autora Muhammed al-Šaybaniya. U čemu je značaj ove knjige?

Značaj ovog djela se prevashodno ogleda u tome što je autor djela se osvrnuo na dvije stvari bitne za čovjeka, a to su znanje i imetak. Naime, u tom periodu pojavljuju se određeni krugovi unutar islamskog diskursa koji vrednuju siromaštvo, tako da Muhammed al-Šaybani piše ovo kratko djelo u kome obrazlaže važnost bogatstva. Time što čovjek postaje bogatiji on ujedno ima i veće mogućnosti da ispunjava vjerske propise koji su postavljeni pred njega kao zadatak. Navest ću jedan primjer samo, a to je odlazak na hadž. Dakle, da biste obavili tu vjersku dužnost potreban vam je imetak, tako da je posjedovanje bogatstva usko vezano za samo praktikovanje vjere i u tome se ogleda važnost ovog rukopisa.

I-vijesti: Zašto su muslimani skloniji tome da na bogatstvo gledaju s određenom dozom podozrenja?

Da li su i u kolikoj mjeri skloniji tome teško je govoriti u nekim statističkim podacima, ali svakako da je primjetno, pa da se čak čuti i sa minbera petkom da se bogatstvo kudi. Mislim da su razlozi toga društvene okolnosti, a one su takve, da oni koji posjeduju bogatstvo u BiH vrlo često ga nisu stekli na principima slobodnog tržišta, već putem raznih malverzacija i sistemom korupcije. Dakle, u tom smislu, takav pogled na bogatstvo, s dozom podozrenja biva razumljiv, ali ne i opravdan. Da bi se to promijenilo potrebno je posebno s medija kakav je minber posvetiti se temama koje traže od čovjeka da ono što zaradi investira, i da se mentalitet paternalizma polahko uruši, te da se fokus stavi na slobodu i odgovornost, a mnogo je primjera takvih u islamskoj povijesti. Mnogi ashabi su svojim bogatstvom pomagali islam, te su u i isto vrijeme bili poduzetni i poznati trgovci, a i dostojni vjernici, kao što je to recimo bio Abdurrahman ibn Awf. Navođenje takvih primjera i poticanjem ljudi putem Kur'ana i poslaničke tradicije da budu poduzetni vjerujem da bi neke stvari krenule na bolje, jer prije svega u našoj zajednici potrebno je mijenjati paternalistički mentalitet ljudi.

I-vijesti: Na kraju, u kratkim crtama, šta bi bile glavne poruke ove knjige?

Pa ovo djelo je samo po sebi u određenim dijelovima veoma kontroverzno, tako da i sam stil postaje subjektivniji i bliži čitaocu, jer kao što sam prethodno rekao, namjera ove knjige je da nas u kratkim crtama uvede u neka osnova obilježja kako slobodnog tržišta, tako i odnosa islama spram istog. Svakako da je glavna poruka ove knjige usmjerenje ka djelovanju jedinke. U našem društvu, ljudi uglavnom reaguju ne neke pojave, kao što je slučaj sa skorašnjim protestima, ali vrlo rijetko iz reakcije prelaze u akciju. Dakle, ta akcija i dinamičnost kakvu je imao Davud a.s., je ponajvažnija. Akcija u smislu da djelujete sa konkretnim ciljevima i alternativama, a to je upravo ono što nam nedostaje, i što ova knjiga pokušava da pobudi. Ona je svakako samo kratki uvod u datu tematiku, ali svakako nudi neke informacije koje se ne čuju tako često.