subota, 26. prosinca 2015.

Ahmed Sudi Bošnjak



Padom srednjevjekovne bosanske države 1463.godine pod upravu Osmanskog carstva, u okviru kojeg je bila sve do 1878. godine, značilo je jedan novi period što u okviru političkih prilika tako i u domenu kulture i jezika. Ta novina će se prevashodno manifestirati kulturnim stvaralaštvom u okvirima orijentalno-islamske civilizacije pa i šire, i to na nekoliko različitih jezika od kojih je najznačajnije spomenuti arapski, perzijski i tursko-osmanski. Susretom s novim jezicima i kulturama ljudi od pera su počeli čitati i proučavati bogat književni i naučni opus  koji im je bio dostupan ali i više od toga,  dali su svoj vlastiti doprinos razvoju kulture  i nauke. U ovom konktekstu najbitnije je spomenuti to da je domicilno obrazovano stanovništvo, pjesnici, književnici i učenjaci, osim čitanja na tim jezicima dalo i svoj stvaralački doprinos upravo  na tim istim jezicima. Tim  doprinosom su obogatili kako svoju kulturu tako i kulture koje su se primarno izražavale na tri dominantna jezika osmanskog carstva. U jednom takvom okruženju živio je i djelovao nama  gotovo nepoznat pisac Ahmed Sudi Bošnjak, a koji je bio jedan od najznačajnijih komentatora perzijskih klasika u Osmanskom carstvu. Nažalost, iako Ahmed Sudi Bošnjak spade među najznačajnije komentatore perzijskih klasika do danas nije napisana biografija koja se bavi valoriziranjem i predstavljanjem onoga čime se bavio pomenuti komentator. Međutim, 2014. godina je donijela radosne vijesti, jer nas je obogatila veoma informativnim djelom o životu Ahmeda Sudija Bošnjka. U nekoliko crtica predstavit ću hronološki prikaz rada pod naslovom “Ahmed Sudi Bošnjak – komentator perzijskih klasika” autora prof. dr. Namira Karahalilovića i dr. Munira Drkića. U ovoj monografiji autori se bave komentatorskim opusom Sudija, i to konkretno  Sadijevim komentarom “ĐulistanaiBustana, te HafizovogDivana”.

Ahmed Sudi Bošnjak – komentator perzijskih klasika                                                                    

Predmet pažnje autora knjige “Ahmed Sudi Bošnjak – komentator perzijskih klasika” jeste obrada Sudijevog komentatorskog opusa djela dvaju značajnih perzijskih klasika, Sa’dija i Hafiza Širazija, a to su komentari “Đulistana” i “Bustana”, te  Divana”.

Tematski, djelo je podijeljeno u pet zasebnih poglavlja, od kojih su prva dva nešto kraća u odnosu na sljedeća poglavlja, koja su ustvari i najznačajniji informativni dio ovog djela. U prvom poglavlju koje nosi naslov “Perzijski jezik i književnost u Maloj Aziji i na prostoru Osmanskog carstva od XI do XVI stoljeća” autori nas uvode u evolucioni razvoj perzijskog jezika od dolaska Arapa na iransko tlo pa sve do dinastije Seldžuka i Gaznevida. U ovom dijelu nam je prikazana sudbina i historija uspona i padova ovog jezika od vremena arapskih osvajanja pa sve do XVI stoljeća. Govor je o vladarima i dinastijama koje su najviše doprinijele razvoju perzijskog jezika i njegovoj široj upotrebi u okvirima orijentalno-islamske civilizacije. Ukratko, možemo kazati da nam je u ovom poglavlju jasno i koncizno prezentovana kompletna historija perzijskog jezika u razdobolju između XI i XVI stoljeća.

Potom slijedi detaljnije prezentovanje položaja perzijskog jezika i književnosti u okvirima Osmanskog carstva. Osmanski sultani nisu radili samo na širenju perzijskog jezika već su neki među njima i sami poznavali ovaj jezik, pa su čak i pisali na perzijskom jeziku. I pripadnici mevlevijskog derviškog reda, a koji su bili bliski Osmanlijama, uveliko su doprinijeli promociji perzijskog jezika i književnosti u Osmanskom carstvu. Zaključak je da su perzijski jezik i književnost igrali značajnu ulogu u Osmanskom carstvu. U nastavku, predmet pažnje autora su perzijsko-turski rječnici. Broj takvih rječnika je znatan. U ovom  radu autori su odabrali nekoliko rječnika koje su ukratko predstavili i obrazložili njihov značaj. Kada je posrijedi govor o prevođenju sa perzijskog jezika na turski prevodilačka djelatnost je bila itekako zastupljena u Osmanskom carstvu. Ovo je naročito vidljivo kada se govori o turkmenskim bejovima iz XVI stoljeća. Kako autori ove knjige navode, turkmenski bejovi su zbog nepoznavanja arapskog i perzijskog jezika tražili da se djela sa ovih jezika prevode na turski, te su na taj način mnoga djela sa perzijskog jezika prevedena na turski jezik. 

U okviru ovog poglavlja saznajemo da je osim prevodilačke djelatnosti u Osmanskom carstvu bila zastupljena i aktivnost pisanja komentara perzijskih klasika. Nakon kratkog ali informativno bogatog uvida u historiju perzijskog jezika i književnosti, te uloge koju je ovaj jezik imao u Osmanskom carstvu slijedi poglavlje o životu i djelu Ahmeda Sudija Bošnjaka. U ovom poglavlju ukazano je na činjenicu da su podaci o njegovom životu veoma oskudni, uprkos saznanju da je imao značajnu ulogu kada je riječ o književnosti u Osmanskom carstvu. S tim u vezi predstavljeni su podaci o životu i djelu Ahmeda Sudija do kojih se moglo doći putem različitih djela, kao i djela koje je pisao lično Ahmed Sudi, a iz kojih se mogu crpiti podaci koje je on kazao o sebi.

Nakon dva uvodna poglavlja slijedi prvo od tri glavna poglavlja ove knjige, a tiče se Sudijevog komentatorskog opusa. Ovo poglavlje nosi naslov“Sudijev komentar Sa’dijevog Đulistana”. Na početku ovog poglavlja predstavljen je Sa’di i njegovo književno stvaralaštvo. Budući da je ovo poglavlje posvećeno Sudijevom komentaru Sa’dijevog Đulistana, jedno od dva najznačajnija Sa’dijeva djela, slijedi pobliže upoznavanje s istoimenim djelom. Nakon ovog dijela slijedi dio koji govori o prodoru Sa’dijevog Đulistana van granica perzijskog govornog područja i o utjecaju koje je ovo djelo imalo na recipijente izvan granica perzijskog govornog područja. Pažnja je takođe usmjerena na prijevode ove knjige na turkijske jezike i o pisanju nazira (paralela) na ovo djelo. Sve je to uvod u to koliko je ovo djelo imalo dobru recepciju u Osmanskom carstvu. Osim prijevoda autori se bave i predstavljanjem komentara Sa’dijevog Đulistana. Potom slijedi i najzanimljiviji dio - “Sa’dijev Đulistan u bošnjačkoj književnoj baštini”, gdje se govori o statusu kojeg je imao Sa’di i njegova djela u okviru naše književnosti. Predstavljani su i prevodi Đulistana na bosanski jezik te nazira koja je napisana po uzoru na ovo Sa’dijevo djelo. Autori ovdje ukazuju na to da je Sudijev komentar najznačajnije djelo sa ovih prostora koje je napisano u vezi sa Sa’dijevim Đulistanom. U nastavku slijedi podrobnija analiza Sudijevog komentara Sa'dijevog Đulistana. Kada je riječ o analizi komentara ona se u ovom radu koncipira na pet tačaka:

    1.      Pisanje i izgovor
    2.      Gramatika
    3.      Stilistika
    4.      Kulturna historija
    5.      Semantika

Potom slijedi poglavlje koje nosi naslov “Sudijev komentar Sa’dijevog Bustana” a kao i u prethodnom poglavlju prvo slijedi upoznavanje s predmetnim djelom. Nakon predstavljanja djela i ukazivanja na njegov značaj i utjecaj koje je je djelo imalo na kasnije autore, autori pristupaju analizi Sudijevog komentara pomenutog djela. Nakon analize komentara Đulistana i Bustana slijedi završno poglavlje koje nosi naslovSudijev komentar Hafizovog Divana. Na početku ovog poglavlja autori se najprije osvrću na biografiju Hafiza Širazija. Nakon bogate biografije autori prelaze na predstavljanje Hafizovog Divana a poslije iznošenja mnogobrojnih i značajnih podataka o Divanu slijedi analiza Sudijevog komentara Hafizovog Divana. Postupak analize je isti kao i kod prethodna dva djela

Na koncu konca

Djelo “Ahmed Sudi Bošnjak – komentator perzijskih klasika” autora prof. dr. Namira Karahalilovića i dr. Munira Drkića je prvo djelo na bosanskom jeziku u kojem je predstavljen i valoriziran rad Ahmeda Sudija Bošnjaka, i to njegovog komentatorskog opusa tri značajna književna perzijska klasika: Hafizovog Divana, te Sa’dijevog Đulistana i Bustana. Najznačanije u vezi s ovim djelom jeste posredno upoznavanje na pet različitih nivoa sa Sudijevim komentarima Hafizovog Divana, te Sa’dijevog Đulistana i Bustana. Mimo poglavlja u kojima  su obrađena tri navedena komentara jednako važna su dva kraća poglavlja u kojima je predstavljena kratka ali bogata historija perzijskog jezika i književnosti na prostoru Male Azije i Osmanskog carstva od XI do XVI stoljeća. 

Značaj ovog djela ogleda se i u tome što ova knjiga može poslužiti kao svojevrstan udžbenik za sve studente orijentalne filologije a posebno za studente perzijskog jezika i književnosti. Uz sve to ona predstavlja izvanredno štivo za svakoga ko želi da se upozna sa ugledom i položajem perzijskog jezika i književnosti u Osmanskom carstvu, te stvaralaštvom Bošnjaka na ovim jezicima, te likom i djelom Ahmeda Sudija Bošnjaka.

Autor: Samir Hasagić
Link za knjigu ''Ahmed Sudi Bošnjak - komentator perzijskih klasika'': http://www.ff-eizdavastvo.ba/Books/Ahmed_Sudi_Bosnjak-Komentator_perzijskih_klasika.pdf

Nema komentara:

Objavi komentar