Institucionaliziranje populizma

Govoriti o populizmu čini mi se da ujedno podrazumijeva konfrontiranje sa sindromom intelektualnog egalitarijazma gdje se posredstvom internetske demokratizacije otvorio obiman prostor za protok raznolikih ideja, počesto upravo ideja koje uopće nisu domen ozbiljnog naukovanja. Intelektualni egalitarijazam je izraz demokratizacije, koji za razliku od opće demokratizacije koja je posredstvom interneta uozbiljila autoritete ili poljuljala one koji to u suštini i nisu bili, okvir kojim se želi poništiti hijerahijski sustav funkcionisanja institucija na temelju čega se prave razlike između kvalitetnih i nekvalitetnih informacija. Demokratski decentralizirani sustav koji posredstvom tržišta omogućava slobodan protok informacija takođe omogućava ili ostavlja prostor društvu u kom pravcu će se odnositi prema datim informacijama ili kako će ih intepretirati posredstvom institucija. Govorimo li o znanosti neminovno je da ne možemo govoriti o intelektualnom egalitarijanizmu kao pozitivnoj društvenoj kretnji, jer ona načelno podrazumijeva izjednačavanje autoriteta zvaničnih akreditovanih institucija s bilo kojim fizičkim ili pravnim licem koje ne posjeduje niti ovlast niti sposobnosti i kompetencije da se bavi određenim pojavama.

Mnoštvo je tema koje mogu poslužiti kao okvirni primjer, a čini se da sam spomen bilo čega što iole ima povezanost s općom temom genetički modificiranih organizama najbolje oslikava kako intelektualni egalitarijanizam funkcionira u stvarnosti. Uzmemo li za primjer BiH, ali nije to samo slučaj sa BiH, GMO tematika je sadržaj gdje postoji jasna razdjelnica između autoritativnih znanstvenih institucija i općeg mišljenja populacije koja nije dio tih institucija. Pew Research Centar je 2015. godine objavio tekst pod naslovom Public and Scientists' Views on Science and Society, u kojem se u govoru na temu genetički modificiranih organizama navodi da 57% opće javnosti smatra da je genetički modificirana hrana štetna dok 88% članova AAAS (American Association for the Advancement of Science) smatra suprotno. Budući da je ovakva situacija u SAD-u, možemo samo zamisliti kakvo je stanje u BiH, budući da su naše znanstvene institucije i opća javnost vrlo često poprilično razdjeljeni, što očito ostavlja prostor da kopate po društvenim mrežama i određenim potpuno irelevatnim stranicama kako biste se informisali o vrlo bitnim temama.

Ako se može donijeti sud na temelju društvenih mreža ili sadržaja koji preovladava o određenim temama dovoljno je ukucati GMO na internet pretraživaću i prvo što ćete pomisliti jeste da je riječ o jednom veoma ozbiljnom frankenštajnskom zlu proizašlom iz kuhinje naučnika u dogovoru sa zlim korporacijama. No, sve to ne treba posebno da zabrinjava ako određeno društvo zna vrlo jasno institucionalnim okvirima kako da napravi razdjelnicu između ozbiljno i neozbiljnog. Tržište dakako čini svoje, i odgovara na informacije nastale na tržištu, i time ujedno djeluje na institucionalne okvire. Zbog toga je kraj avgusta mjeseca ove godine bio značajan u kontekstu BiH u smislu odluke Vijeća za genetički modifikovane organizme koje je izdalo rješenje o odobrenju za stavljanje na tržište hranu za životinje koja sadrži GM soju ((MON-04032-6).  Zahtjev je podnijela firma Agromix d.o.o., iz Doboja, a na odluku je dobrim dijelom reagovano negativno izuzev kada je riječ o struci. Dr. Adaleta Durmić-Pašić, šefica Laboratorije za GMO i biosigurnost hrane Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu, predstavlja institucionalu razdjelnicu između ozbiljnog i neozbilnjog. Njen izrečeni stav kako je netačno da je GM hrana nezdrava kako to percipira dobar dio javnosti je očito nepopularan i ne povinuje se populizmu a to je i uloga kvalitetnih institucija. One su okvir kojim se čini razlika između stručnog i nestručnog, tačnog i netačnog, i u konačnici to se postiže mehanizmom autoriteta što je suprotno načelima intelektualnog egalitarijanizma.

Odluka Vijeća za genetički modifikovane organizme, stav Laboratorije za GMO i biosigurnost hrane Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu, te ponašanja tržišnih aktera u skladu sa informacija raspoloživim na tržištu koje odnosom krivulje potražnje kazuje da postoji potreba za stočnom hranom koja sadrži GM soju (najčešće MON040326) budući da nabavka potpuno čiste soje (non-GM) u količinama koje tržište zahtijeva je vrlo težak proces. Sveukupno ovo su dobri znaci za BiH u kontekstu priče o genetički modificiranim organizmima i iako spori koraci zbog komplikovanih zakonodavnih regulativa i utjecaja nestručne javnosti ipak značajni.

Kada očekujete da institucije urade svoj posao, i da ne podlegnu pritiscima javnosti, svakodnevnog antinaučnog populizma i sindromu intelektualnog egalitarijanizma iznenađenje je priredila IZBiH čije je Vijeće muftija 17. oktobra 2017. godine, razmatralo kako to stoji u časopisu Preporod ''pitanje o dozvoljenosti genetski modificiranih organizama i njhove upotrebe u proizvodnji hrane u lancu ishrane za ljude i životinje (...)'' a u upravo citiranom Preporodu početkom ovog mjeseca i pismeno je distribuiran tekst odluke. Zaključak je kako se GMO ne može koristiti u ishrani ljudi i životinja.

Odluka IZBiH o GMO je definitivno akt koji ne očekujete budući da nije riječ o institucionalnom tijelu koje je uopće nadležno da donosi odluke o genetički modifkovanim organizmima budući da ne posjeduje date kompetencije što u pisanoj formi ''zaključka o statusu genetski modificiranih proizvoda'' to postaje vrlo očito. Prvi prijestup IZBiH ovom odlukom jeste osnovne komunikacijske prirode. U tekstu iz 2013. godine, ''GMO histerija'' Biljana Stojković, vanredni profesor na Katedri za genetiku i evoluciju Biološkog fakulteta u Beogradu, raskrinkava mitove koje prate govor o GMO uz jedan sjajan zaključak, da pojmovna zbrka da li uopće govorimo o genetički modifkovanim organizmima ili genetski modifikovanim organizmima već na samom početku vam se otkriva šta je posrijedi. Budući da, uzmemo li opet za primjer BiH, u naučnim i pravnim aktima jasno se govori o ''genetički modificiranim organizmima'' a ne ''genetski'' čime se jasno terminološki određuje da se GMO odnosi na tehnologije kojima se manipuliše genima, a ne porijeklom organizama budući da ''genetski'' jeste pridjev koji se upotrebljava u kontekstu porijekla dok ''genetički'' se nedvosmisleno odnosi na genetiku. Nije vam baš pravo cjepidlačiti o jeziku ali upotreba termina zbog čega i postoje naučni registri terminologije jesu jezička barijera kojom se čini razdjelnica između ozbiljnog i neozbiljnog.

Vijeće muftija IZBiH upotrebom termina ''genetski'' a ne ''genetički'' izražava bojaznost u kojoj sam pisao u tekstu Smetovi smetenosti u kontekstu govora o Mustafi Busuladžiću gdje sam inicijalno se koristio argumentom da Busuladžić sam po sebi predstavlja simbol intelektualne ulemanske pogubljenosti i opće smetenosti koja se izražava intelektualnom ljenošću i nezanimanjem za činjenice čime se u ukupnosti šteti islamskoj tradiciji na ovim prostorima.

Da se činjenice ostavljaju po strani dokazuje ostatak teksta u kojem se navodi da se GMO-om pod navodnicima ima za cilj postizanje ''boljeg kvaliteta i kvantiteta'', te da je to vještački proces koji se ne može dogoditi prirodnim putem. U govoru o postizanju bolje kvalitete, a takođe i kvantiteta nema navodnika, jer uzmemo li samo u obzir usjeve uvijek trebamo imati na umu trenutni prinos usjeva i potencijalni kojeg bi genotip usjeva mogao ostvariti ukoliko se uklone ograničanja izražena u nedostatku vode, ili gubitaka koji nastaju usljed djelovanja štetočina i bolesti kojima su usjevi podložni. Genetičko unapređenje usjeva može omogućiti proboj barijere koja vlada između trenutnog prinosa i potencijalnog. Zbog toga je do 2015. godine većina GM usjeva sadržavala osobine koje su trebale usjevima da omoguće bitku sa korovom i sa štetočinama. Detaljnije dakako pogledati djelo Genetically Engineered CROPS iza koje stoji The National Academies of SCIENCES-ENGINEERING-MEDICINE, i koje nekim čudom ipak ima drugačije stavove nego li zvanični stav IZBiH.

Opće je poznato da anti-GMO grupe sve što je vezano sa GMO vrlo rado nazivaju neprirodnim, a IZBiH se vodi očito istim načelima kada tvrdi da se GMO ne može ostvariti prirodnim putem. Stilski je to način da se sve u kontekstu GMO antagonizira, te u konačnici izazove strah i panika, jer pobogu riječ je o tehnologiji koja je neprirodna. Nema sumnje da muftije koje sjede u Vijeću  poznaju arapski jezik, ili barem neki među njima, ali čudno je da im nije palo na um od kud u arapskom jeziku opća upotreba riječi za krompir batata. Iako batat samo sliči krompiru batata je u arapskom jeziku opći naziv za krompir, no u kontekstu date tematike batat (sweet potato) je interesantan budući da svjedoči horizontalnom prijenosu gena između jedinki različitih vrsta. Profesor Bengt O. Bengtsson s Lund University to najbolje oslikava riječima da slučaj batata svjedoči o transferu gena među jedinkama različitih vrsta, bez ljudske intervencije, što iako je rijetko, jasno govori da pričati o GMO a posebno imati pozitivan stav spram GMO što naučne zajednice faktički i imaju nije nikakvo frankenštajnovsko zlo, već još jedan metod i pokazatelj ljudskih sposobnosti za pomicanjem barijera koje priroda voli počesto da stavi pred nas ali uvijek i da nam otškrine vratašca za iznalaženje rješenja.

IZBiH dalje u svom zaključku navodi da su stvari u vezi sa GMO vrlo nejasne, posljedice nepoznate, te se kao takvi GMO proizvodi svrstavaju u mešbuh kategoriju, dakle sumnjičave proizvode koji se ne mogu koristiti u ishrani ljudi i životinja. Budući da IZBiH religiju dobrim dijelom poima kao nomos, tj. zakonodavni sustav, što fetve ujedno i predstavljaju, a to je paralelni zakonodavni sustav čiji je ipak čuvar ne monopolizirana institucija sile već etički i moralni kodeks kojeg fetve same po sebi  formiraju i tu je najveći problem ove odluke IZBiH. Konačni zaključak da je upotreba GMO proizvoda u ishrani ljudi i životinja zabranjena budući da je riječ o sumnjivim i nejasnim stvarima treba se zadržati na nekoliko pravnih postulata unutar islamske tradicije i ostaviti sada po strani govor o tome da li je stav IZBiH u skladu s naučnim institucijama autoritativnim za problematiku GMO ili ne. Naime, sam termin mešbuh u islamskoj tradiciji podrazumijevao je u modernom pravnom poimanju principe postupanja u slučaju kada zakon nije jasan dopušta li da se čini ono što određena osoba u datom momentu želi. Pravna tradicija generalno nalaže postupanje u takvim situacijama kao da zakon propisuje najgore, ili da osoba postupa shodno svojim željama dok ovlaštena institucija ne pojasni zakon, ili ga preformuliše do prakse da ako je zakon nejasan moguće je raditi po svojoj želji čak i nakon odluke ovlaštene institucije koja može biti potpuno drugačija nego li je neko pojedinačno postupao. U islamskoj tradiciji takođe postoji nasljeđe ihtiyata što podrazumijeva da kada je zakon nejasan da postupate tako da očekujete kao da se zakonom propisuje stroga zabrana do upotrebe termina mašbuh koji generalno označava skup zakona koji su nejasni.

IZBiH navodi da su GMO proizvodi mašbuh – što bi značilo da je pravna ili zakonodavna kvalifikacija nejasna – te shodno tome postupa se shodno želji uz princip da je osnova u međuljudskim odnosima dozvoljenost postupanja shodno svojim željama. Međutim, odmah nakon te kvalifikacije donosi se generalni sud da se GMO proizvodi ne smiju upotrebljavati u ishrani ljudi i životinja. Ukoliko je sud o GMO terminologijski mašbuh u skladu s tim treba i postupati, a to je ostaviti potrošačima na volju da se ponašaju sukladno tradicionalnoj stečevini koja ostavlja prostor za različito postupanje budući da je zakon nejasan.

Institucionalni problem koji ova fetva predstavlja jeste što akti IZBiH kakve su fetve u kontekstu BiH predstavljaju više etičke i moralne normative nego li zakone. Shodno tome, ovim činom se institucionalizira populizam, te se u okvire date fetve ugrađuju pogrešni moralni normativi koji kazuju da ne morate vapiti za činjenicama, sagledati stavove autoritativnih ovlaštenih tijela, jasne stvari koje se tiču GMO predstavljati jasnim a ne dijelom neke sveopće mitologije, da ne morate mariti za podjelu uloga među društvenim institucijama itd. Sve ove pojedinačne stavke čine datu fetvu kada se ona detaljno dekonstruiše, i zbog toga je ova odluka vrlo problematična uzmemo li u obzir da IZBiH jeste religijska institucija koja dobrom dijelu društva predstavlja institucionalni okvir moralnih načela a tu je i njen opći društveni utjecaj. Ovim činom IZBiH je iznenađujuće stala uz populizam i pokušavajući da GMO prikaže između redova frankeštajnskim izumom sama institucionalizirala skup frankenštajsnkih moralnih načela.