Trgovačko-teološki termini u Kur'anu





Nekada davno u proljeće 1892. godine, izdavačka kuća, E.J. Brill, je štampala doktorsku disertaciju Charlesa C. Torreya pod naslovom Trgovačko-teološki termini u Kur'anu. Više od stotinu i dvadeset pet godina je prošlo od odbrane Charlesove doktorske disertacije, no njegovom djelu nije posvećena posebna pažnja a sama teza koju je Charles odbranio ostala je faktički potpuno nezapažena. Na arapskom jeziku s vremena na vrijeme, ali i to je veoma rijetko, skrene se pažnja na ovu disertaciju, koja uz sve svoje nedostatke, je započela jedan veoma bitan proces koji nikada nije dosljedno odrađen. U novije doba tek će Nasr Abu Zayd u kritici šafijske metodologije tekstocentričnog odnosa spram tradicije uvesti u svoj narativ govor o jeziku Kur'ana prvenstveno kao trgovačkom jeziku (al-luga al-tidžarije) koji u svojoj osnovi počiva na otvorenosti ad infinutum. Budući da je jezik nastao spontano i to kao vrlo sistematičan organizovan sustav islamska tradicija je izrasla na Tekstu i štovanju riječi. Uzvišenost ljudskoga roda počiva na kazivanju o Ademu koji je simbol čovječanstva, a njegova uzvišenost se u islamskoj tradiciji konstituira na temelju Ademovih sposobnosti imenovanja stvari.


Ta moć za imenovanjem predstavlja mehanizam koji omogućava stalnu ljudsku evoluciju koja se izražava u instituciji ljudske razmjene ideja, nekada zadržanih u apstraktnim nematerijalnim sadržajima a nekada su to materijalizovane ideje. Ta razmjena predstavlja osnovu sistema tidžare. Tidžara primarno u arapsko-islamskoj tradiciji predstavlja trgovačku kulturu ali ne nužno shvaćenu u kontekstu trgovanja na tržnici. Budući da tidžara predstavlja sistem razmjene, koji je po svojoj prirodi vrlo sličan jeziku shodno spontanosti i decentraliziranosti koja ga karakterizira, u islamskoj tradiciji Objava se konstituira na temelju posebnog odnosa spram Riječi koja za svoj jezik komunikacije će upravo koristiti registar riječi sazdan na kulturi tidžare. U tome će Nasr Abu Zajd prepoznati priliku da predstavi nauk Ibn Arebija koji se zasniva na stalnoj otvorenosti za različitim čitanjem, a koji se temelji na konceptu trgovačkog jezika ili kulturi tidžare. Charles C. Torrey će s druge strane napisati doktorsku disertaciju u kojoj će obrazlagati kako je nekada u arabljanskoj kulturi koja je bila vrlo sklona kulturi trgovine isti taj jezik trgovine postati slikoviti primjer teološkog i etičkog nauka. Jednostavno rečeno, intencije Objave će se iskazati trgovačkim terminima na temelju kojih će se sazdati opće teološko-etičke upute. Doktorska disertacija Charlesa C. Torreya nije originalna i autentična u tome što se bavi tematikom trgovačke kulture u arapsko-islamskoj tradiciji, te kako je ta kultura direktno utjecala na sam jezik Objave, budući da tradicija i to posebno u pisanjima Zamahšerija se bavi ovom tematikom, već u tome što je to vjerovatno prvo djelo koje taj dio islamske kulture sažima u jednu zasebnu cjelinu.


Zamahšeri će u svojim komentarima kur'anskog teksta pisati o trgovačkim terminima i tome kako trgovački registar riječi u Objavi prelazi u domen slikanja teologije čime taj registar zadobija potpuno novi skup značenja. Međutim, problem sa Zamahšerijem i ukupnom tradicijom jeste što se ona time bavila fragmentarno unutar višetomskih djela koja vrlo često nisu imala zasebne tematske cjeline, i u tom segmentu se ističe važnost gore spomenute doktorske disertacije. Njen značaj je što u okviru jedne cjeline obuhvaća veoma sadržajnu i važnu tematiku koja je sadržana unutar islamske tradicije.

Trgovački registar riječi


Charles C. Torrey je smatrao da registar riječi koji se u arapskom jeziku naziva trgovački jezik ne predstavlja samo skup riječi koje se primarno koriste u trgovačkom ambijentu već da se uopćeno može govoriti o zasebnoj klasi riječi na temelju kojih se u Kur'anu teološka i etička naukovanja nerijetko predstavljaju u okvirima trgovačke atmosfere. Postoje termini koji u svom užem značenju imaju vrlo izraženu trgovačku konotaciju, ali u općem značenju njihovo semantičko polje je izrazito polisemično dok imamo riječi koje su vrlo izraženo porijeklom iz trgovačkog registra. U tom smislu nemoguće je čitati Kur'an ili naprosto prionuti ka razumijevanju arapsko-islamske tradicije bez da se sagleda osnovno značenje riječi zulum ili kako bismo u glagolskoj formi rekli zulumćariti  a koja svoje puno značenje emitira upravo unutar trgovačkog registra riječi. Nemoguće je govoriti o književnom opusu Svetozara Ćorovića a da se ne spomene njegova drama Zulumćar. To je naprosto riječ koja je duboko ukorijenjena u ovdašnjim jezicima, i uglavnom je prepoznatljiva u značenju nepravednik, tiranin, ili despot.


Poslužimo li se međutim arapsko-perzijsko-engleskim rječnikom Johna Richardsona i Sir Charlesa Wilkinsa vidjet ćemo da riječ zulum podrazumijeva navedena značenja nepravda, tiranija, despotizam, zvjerstvo, barbarizam, ali se takođe navodi i uže značenje riječi zulum koje podrazumijeva otuđenje ili prisvajanje tuđe imovine. Uzmemo li u obzir da je širk (mnogoboštvo) po islamskom naučavanju krunski grijeh ne čudi što se u suri Lukman[1] navodi da je širk najveći mogući oblik zuluma. Kako i sam kur'anski stavak naglašava inna širqa la zulmun azimun ( uistinu je širk najveći oblik zuluma). Istina da se nerijetko intepretira da je u kontekstu ovog stavka zulum nepravda, međutim ne razjašnjava se kako i na koji način je širk nepravda, niti se, a što je smisao atributske fraze naveden u stavku (le zulmun azimun), dodatno objašnjava i speficira poimanje i sadržaj imenice širk. U okviru govora o trgovačkom registru riječi koje su uveliko prisutne u kur'anskom tekstu mnogo jasnije značenje ovog stavka biva kada se primijeni tradicionalni Zamahšerijev pristup interpretacije stavaka zasnovanih na trgovačkim terminima time što prvobitno poseže za literarnim značenjem riječi u trgovačkom registru, a potom slijedi razjašnjenje značenja samog stavka.


U kontekstu sure Lukman širk se pobliže specificira tako što se navodi da je to čin zuluma ili naprosto zulumćarenje vas dovodi pod okrilje širka. Zulumćarenje u okviru trgovačkog registra predstavlja temeljno atak na tuđu imovinu, ili naprosto prisvajanje tuđe imovine bez zadovoljstva druge stranke koja je ujedno i vlasnik imovine koja se otuđuje. Širk poiman kroz trgovački registar riječi se realizira stalnim činom zulumćarenja time što se uspostavlja sistem koji u svojoj sadržini počiva na zulumu koji se realizira otuđenjem i stalnim atakom na tuđu imovinu. Uzimanje i otuđivanje tuđe imovine podrazumijeva moć i postojanje institucionalnih okvira na temelju kojih se sam čin zulumćarenja može sprovoditi. Zulumćarenje poimano primarno kao atak na tuđu imovinu, ili općenito atak na privatni prostor određene individue i sve što taj prostor čini, a to dakako nije samo materijalna imovina, objašnjava samo značenje pojma širka u kontekstu ovog stavka. 


Ne zaboravimo ni da je sama riječ širk izvedena od korijena š-r-k čija je osnovna ideja značenja udruživanje, pa od tud imamo imenicu šarik (partner) ili šarika (firma) ili mušaraka (udruživanje s ciljom ostvarivanja profita). Dakle, sam pojam mnogoboštva koji se koristi kao sinonim za riječ širk na arapskom jeziku je u određenom smislu manjkav, jer širk po svojoj prirodi podrazumijeva udruživanje s ciljem zauzimanja Božijih prerogativa što se može realizirati na različite načine. U tom kontekstu stavak iz sure Lukman postaje mnogo jasniji. Zulumćarenje na velikoj skali podrazumijeva udruženi poduhvat koji ima za cilj preuzimanje Božijih prerogativa, a takav sistem primarno mora da počiva na otuđivanju tuđe imovine, atak na tuđi privatni prostor i što veće ograničavanje privatnih pojedinačnih interesa. Shodno tome raznoliki islamistički politički projekti nisu ništa drugo nego grubo kršenje ovih kur'askih principa koji se izvode na temelju trgovačkog registra riječi. I ne samo islamističke opresivne ideologije već svaka ideologija ili udruženi poduhvat koji temeljno počiva na ograničavanju privatnih aktivnosti.


Zamahšerijeva trgovačka logika


Nemoguće je govoriti o tradiciji interpretacije Kur'ana a da se pri tome zaobiđe Perzijanac Zamahšeri koji je neminovno svojim kapitalnim djelom al-Kaššaf  usavršio stilističku i lingvističku interpretaciju Teksta. Budući da je lingvistička analiza bila modus operandi Zamahšerijevog pristupa kur'anskom tekstu trgovački termini mu dakako nisu prošli ispod radara, a vrlo jednostavan primjer vidljiv je na interpretaciji jednog stavka sure al-Tur.[2] Da budem precizniji, riječ je o dijelu stavka, (...) kullu imri'in bima kasaba rahin (...). Koliko je spretno ili nespretno ovaj kur'anski stavak prevođen na bosanski jezik je definitivno zasebna tematika, ali ustaljeno prevođenje je na tragu toga da je svaki čovjek odgovoran za svoja djela. Doslovan prijevod bi glasio otprilike svaki čovjek djelima koja stječe čini zalog. Na tom tragu će pisati i naš vrli Perzijanac Zamahšeri. Naime, u samom dijelu ovog stavka upotrijebljene su dvije riječi iz trgovačkog registra, a obje ih unutar svoje doktorske disertacije obrađuje i Charles C. Torrey. Te dvije riječi su kasaba (stjecati, zarađivati) i rahin (zalog, hipoteka, kolateral). Charles C. Torrey je smatrao da riječ kasaba podrazumijeva stjecanje u smislu imovine ali da vrlo često data riječ može imati i figurativno značenje u smislu stjecanja dobrih djela. S druge strane imenicu rahin najbolje pojašnjava Zamahšeri kada u kontekstu interpretacije ovog stavka navodi da se želi kazati da je lično čovjek sa svojim djelima zalog. Zamahšeri to dalje objašnjava, pa navodi da ustvari čovjek svojim dobrim djelima vrši stjecanje nečega što je vrijedno, a što predstavlja faktički kolateral. Naime, kako to dobra djela uopće bivaju kolateralom u trgovačkom ili preciznije ekonomskom značenju?

Naprosto, čovjek je taj koji čini određene poduhvate i to je proces kasba (stjecanje) a to što stekne je njegov zalog. Svojim djelima čovjek se ne osigurava kolateralom (hipotekom) samo u slučajevima garancije povratka duga već svim svojim djelovanjem jedinka bi trebala da individualizira svoja djela do te mjere da ih posmatra kao vidom zaloga ili kolaterala kojim treba da se osigura. To osiguranje u kur'anskoj terminologiji biva doslovno u domenu ovostranosti time što se čine djela kojima se obezbjeđuje osiguranje za moguće negativnosti koje se mogu desiti a u figurativnom smislu dobrim djelima se pravi zalog za onostranost na način što će dobra djela brisati loša. Što više dobrih djela tim veća vrijednost zaloga i time veća sigurnost u lično osiguranje. Navedeni stavak iz sure al-Tur potvrđuje nekoliko bitnih stvari. Koristi se trgovački registar kojim se u ovom konkretnom slučaju odgovornost potpuno individualizira a što najbolje razumijevaju učesnici trgovačkih transakcija budući da se dug prelijeva na imenovane a ne na kolektiv, te da to u suštini i treba da bude pravilo (to big to fail je upravo dio ove tematike), dobra djela ili dobri akti jesu oni koji osiguravaju pojedinca od nedaća u ovostranom svijetu, a u kontekstu onostranosti dobra djela su garancija kojima se osigurava konačni uspjeh. Riječima čije je primarno značenje stjecanje imetka u slučaju glagola kasaba ili kolateral u slučaju imenice rahin kur'anski jezik se koristi trgovačkom terminologijom primarno u svrhu uspostavljanja jednog teološkog i etičkog učenja.  To učenje počiva na tome da primarno ne postoji kolektiv, već pojedinac koji odgovara za svoja djela, te se slikom čovjeka koji svojim djelima osigurava svoju budućnost stavlja akcenat na dugoročnost. Time je trgovački registar riječi iskorišten za uspostavu pravila koja kažu: odgovornost je primarno na pojedincu, djela pojedinca treba da budu dugoročnog karaktera, i samo stvari koje se planiraju dugoročno pružaju momenat osiguranja za moguće nedaće.


Arabljanska misao sve se vraća sve se plaća


Sve se vraća sve se plaća nije originalno arabljanska ali kako to Charles C. Torrey ustvrđuje Arabljani su tradicionalno bili naviknuti na ideju da se sve može platiti, te da u konačnici sve ima određenu vrijednost koja se da izraziti brojevima ili barem artikulisati. U takvom ambijentu Objava se konstituira ambijentalno i uspostavlja niz različitih etičkih uputa zasnovanih na ideji izražavanja vrijednosti posredstvom brojeva, pa se konstatuje da Božije blagodati ne mogu biti pobrojane. Objava seže i mnogo više od samih brojeva, jer u konačnici Arabljani i ako su sumnjali katkada u brojeve definitivno nisu imali problema s pojmom transakcije ili razmjene. U tom kontekstu koriste se termini istibdal (zamjena, razmjena) i ištera ( kupiti, razmjeniti) od čega imamo i particip aktivni koji se u našem jeziku ustoličio pod riječju mušterija. Na tom tragu trgovački jezik se u Kur'anu konstituira posebno u odnosima nekoliko riječi. Te riječi su već spomenuta ištera ali i riječi tipa qard (kredit, novčana pozajmica), tidžara (trgovina), ribh (zarada, profit), hasere (bankrotirati, izgubiti imovinu), edžr (plata, zarada) itd. Budući da pobrojavanje svih riječi iz trgovačkog registra u svim morfološkim oblicima u kojima su upotrijebljene zahtijeva mnogo više stranica od navedenih ću se fokusirati ne nekoliko njih.


Poseban odnos se može pratiti između riječi qard (kredit), ištera (kupiti), te ribh (profit, zarada) i tidžara (trgovina). U suri al-Baqara imenica qard se koristi u glagolskoj formi yuqridu (izdati kredit, kreditirati) i to u pozitivnoj formi u vidu retoričkog pitanja.[3] U prijevodima na bosanski jezik dotični stavak glasi otprilike Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? (...). Pratimo li doslovnost originala u upotrebi je glagolska forma yuqridu što bi značilo da Bog postavlja retoričko pitanje u smislu ko je taj koji će Boga ''kreditirati'', Njemu dati ''zajam'', a koristi se glagolska forma kako bi se izrazio intenzitet i kontinuiranost radnje. Taberi, koji nam dolazi iz današnjeg Irana, poznati historiograf koji je napisao djelo Historija poslanika i kraljeva, ujedno i poznati komentator Kur'ana navedeni stavak objašnjava prvobitno time što razjašnjava šta znači qard, da je to proces unutar kojeg se vrši transfer kapitala pri čemu se očekuje da strana kojoj je zajam darivan vrati dati kapital u određenom vremenskom periodu. Dakako da Bogu se zajam ne može dati niti se On može kreditirati u doslovnom trgovačkom poimanju ovih pojmova, ali odnos koji se ovim terminima gradi jeste da je Bog neizmjerno dobar budući da u lokalnim transakcijama ne predstoji posebna nagrada kada se vrati zajam, eventualni određeni bonus koji se konstruiše kreditni rejting ali u odnosu s Bogom svaka transakcija se nagrađuje neizmjerno. Zajam Bogu biva činjenjem dobrih djela u kojima je utkana dugoročnost i osiguranje svog ličnog integriteta a nagrada koja sljeduje kako na ovom svijetu tako i na onom jeste mnogostruka i faktički potpuno nemoguća za artikulisati niti brojčano izraziti.


Na tom planu unutar iste sure daju se i upute kako se ponašati. U samom uvodu sure al-Baqara u govoru o onima koji se licemjerno predstavljaju ili su uvjereni u svoje sopstvene istine pa tvrde za sebe da su muslihuni (reformatori ili oni koji uspostavljaju sulh (dogovore) na temelju kojih će društvo profitirati) navodi se da je njihova transakcija bazirana na razmjeni zablude za činjeničnost, te da takva trgovina ne može profitirati. U stavku se doslovno kaže (...) to su oni koji su razmijenili zabludu za uputu pa im trgovina njihova neće profitirati (...)[4]. Upotrijebljen je glagol ištera u kontekstu razmjene a metaforički je iskazan odnos te transakcije na način da takav vid postupanja je jednak neuspješnoj trgovini. Sam pojam razmjene i kupovine ili uopćeno obavljanje transakcije se proširuje u domen koji nije striktno trgovačkog karaktera i proširuje se na opće društvene akcije koje ako nisu razborite mogu biti vrlo neprofitabilne. U istoj suri se nastavlja tim tragom pa se o samom Tekstu govori u formi imperativa (...) ne razmjenjujte Božije riječi za nikakvu cijenu (...)[5]. U izvorniku se kazuje wa la tešteru (ne trgujte, ne razmjenjute, ne vršite transakciju, ne vršite deprecijaciju) Božijih riječi za samanan qalilen (malu cijenu, bezvrijednost) čime se konstatuje da u kontekstu onostranosti ne postoji racionalna transakcija kojom se mogu ostaviti Božije upute a da to predstavlja konačnu dobit. Ostaviti uputu znači razmišljati i djelovati kratkoročno i takav vid djelovanja nije profitabilan i u konačnici je vid deprecijacije Božijih smjernica, jer blagodati koje slijede iz dugoročnih ulaganja i kvalitetno promišljenih djelovanja su neizmjerna i u kontekstu ovostranosti i onostranosti.

Oda trgovačkoj etici


Način na koji se trgovačka kultura razmjene koja podrazumijeva da morate nešto posjedovati, inovirati, rizikovati, te biti u stalnom pokretu reflektira na život pojedinca i društva vidimo svakodnevno i u svojoj ukupnosti trgovačka kultura kreira jedan zreo ambijent koji se u islamskoj tradiciji izrazio u samoj sadržini Teksta. No, čini mi se da niti jedan stavak u kontekstu trgovačkog registra riječi u Objavi nije trgovinu uzdigao na pijedestal u toj mjeri kao što je to učinjeno u suri Fatir. To krunisanje trgovačkog ambijenta je učinjeno stavkom Oni koji uče Knjigu i molitvu uspostavljaju, te ono čime ih opskrbimo udjeljuju i tajno i javno se nadaju da je to trgovina (tidžara) koja neće neuspjeti.[6] Opća imenica tidžara koja se u svakodnevnoj upotrebi koristi u značenju trgovinske razmjene i obavljanja raznolikih transakcija u datoj suri postaje riječ koja unutar svog značenja sažima tri komponente a to su Knjiga, molitva i udjeljivanje. Tri pobrojane stavke se figurativno nazivaju ničim drugim do li trgovinom čime se ukazuje kako to tradicija pripovijeda da je trgovina opća svakodnevna aktivnost koja sažima aktivnosti dunjaluka a to je stalna čežnja za razmjenom što materijalnih što nematerijalnih stvari i krunski sve to predstavlja jedan vid trgovine. Sam vid obavljanja molitve, vrijeme provedeno uz Knjigu, udjeljivanje imovine i slične vrle aktivnosti na figurativnom nivou predstavljaju tidžaru jer sve tri stavke predstavljaju razmjenu i to različitog karaktera. Molitvom se očekuje smiraj, čitanjem Knjige dolazak do novih informacija i uputa a udjeljivanjem se očekuje povrat uloženog u širem društvenom spektru. Sve je to u cjelini trgovina čime se u  islamskoj tradiciji uveliko proširuje samo značenje trgovine, transakcije i općenito sistema razmjene. Trgovački registar je na specifičan način sastavni dio Objave, i sadržaj pun potencijala koji još od vremena Charlesa C. Torreya čeka da mu se posveti vrijedna pažnja.




[1] Kur'an, sura Lukman, stavak br. 13.
[2] Kur'an, sura al-Tur, stavak br. 21.
[3] Sura al-Baqara, stavak br. 245.
[4] Sura al-Baqara, stavak br. 16.
[5] Sura al-Baqara, stavak br. 41.
[6] Sura Fatir, stavak br. 30. 

Primjedbe

Popularni postovi