Historijsko otkriće natpisa na zabur pismu

Budući da sam jedan kratak dio svog života proveo u sjevernoj Africi, te sam i danas u kontaktu s nekolicinom ljudi iz različitih predjela sjeverne Afrike uvijek postoje ti momenti budnje interesovanja za zbivanjima u tom području svijeta. Ta interesovanja su različite prirode, i uglavnom su više dio mojih privatnih zanimanja koja u određenom općem spektru ne predstavljaju iznimno važan zbir informacija za dijeliti ih u javni prostor, ali postoje i informacije koje su naprosto tako važne da bi mi bilo nelagodno to sačuvati striktno u mojim privatnim zapisima. Šetajući se po alžirskoj platformi koja sažima sve registrovane naučne časopise u toj državi odlučio sam se da pogledam časopis novijeg vijeka koji ima tek dva broja objavljena, oba u 2018. godini. Godišnje je planirano da budu po dva izdanja ovog časopisa čije ime je Al-Ibar za historijske i arheološke studije. Urednik časopisa je gospodin Šeref Abdulhakk, koji se može pohvaliti da u II. broju ovoga časopisa koji je zvanično objavljen 30. septembra prošle godine je naučnoj javnosti uspio da ponudi istraživanje koje su sproveli Muhamed Ali al-Hadž i Ahmed Ali Fak'as, obojica sa Univerziteta San'ā u Jemenu.  

Riječ je o iznimno važnom istraživanju, koje je tek sada početkom ove godine počelo da privlači sve više pažnje a vjerovatno u narednom periodu mogli bismo očekivati i detaljnije razrade ovog istraživanja. Iako je rad objavljen u časopisu koji se izdaje u Alžiru sva pažnja je usmjerena na Jemen i to na period kako ću vam to i predstaviti, između 6. i 7. stoljeća. Riječ je o jednom natpisu na stijeni na planini Zabub koji moguće je da datira iz 6. stoljeća prije širenja islama arabljanskim poluotokom a moguće je da se radi i o periodu kada je islam već postao poznat i raširen u jemenskim krajevima iako je vrlo izglednije da je riječ o periodu prije islama. Prije nego li navedem o kakvom natpisu je riječ i zbog čega je važan prvobitno bih naveo nekoliko detalja koji su bitni u kontekstu kako Jemena tako i generalno područja južnog dijela arabljanskog poluotoka ali i Etiopije i Eritreje kako biste imali pregledniju sliku koji jezici su egzistirali  u južnom dijelu poluotoka.

Sve do kraja 3. stoljeća južni dio arabljanskog poluotoka bio je rasparčan između nekoliko dominantnih političkih entiteta što je naravno odražavalo se i na sam jezik. Politički diverzitet se manifestovao i u jezičkim razlikama pa je u datom periodu egzistiralo pet glavnih jezika za koje za sada postoje potvrde a to su: sabejski, minejski, qatabanski, hadrameutski i staroarapski. Za kraljevstvo Sabe uglavnom smo čuli, ako ne detaljnije, pa svakako tokom slušanja raznolikih kazivanja o kraljici od Sabe zvanoj Belkisa. Sabejsko kraljevstvo sa svojim glavnim gradom Maribom bilo je najznačajnije kraljevstvo u južnom dijelu Arabije i prostiralo se kako na današnjem prostoru Jemena, tako i mnogo šire, a što ću da vam bude lakše predstaviti na ovoj mapi na kojoj takođe možete vidjeti i ostala područja drugih političkih entiteta među kojima posebno se izdvaja Himjaritsko koje će od 4. stoljeća n.e. preuzeti primat na ovom području.

Kako sam vas uveo kratko u povijesni tok južnog dijela arabljanskog poluotoka i glavna osvjedočena kraljevstva treba imati na umu da iako su postojali različiti jezici pismo je bilo uniformisano i pisalo se glavnim takozvanim musnad pismom ali je postojala i njegova druga verzija koju prepoznajemo kao kurzivnu i ona se nazivala zabūr. Za potrebe razumijevanje naučnog rada kojeg je objavio časopis Al-Ibar imajmo na umu striktno zabūr pismo. Sada ću postepeno da predstavim važnost ovog rada, čiji naslov glasi: ''Natpis na planini Zabub: natpis na jemenskom zabūr pismu o traženju Božije pomoći i jačanju vjere''.

Istraživanja u kontekstu zabūr pisma relativno su mlada ukoliko imamo na umu da prvobitna svjedočenja o ovom pismu i njegovom dešifrovanju počivaju s kraja 1977. godine, i za razliku od ovoga natpisa sa stijene ta su bila na drvetu. Četrdeset i dvije godine su pristojan period, međutim, ovaj natpis koji je sada pronađen na zabūr pismu je vjerovatno najznačajniji, ali o tome ćemo tek detaljnije znati kako se dalje klupko o ovome pismu bude odmotavao a tako i samom jeziku, jer upitno je takođe da li je riječ o nekom dijalektu arapskog jezika ili ne.  Istraživanja kada je riječ o zabūr pismu su primarno počivala na natpisima koji su bili na različitim oblicima i vrstama drveta a tek u prvoj deceniji novog milenija ili preciznije 2004. godine počinju konačno detaljnija istraživanja natpisa na ovom pismu po stijenama u zapadnim i južnim dijelovima Jemena.

U kontekstu prijeislamskog perioda značaj ovog natpisa se ogleda u tome što on svjedoči da su stanovnici Jemena koristili kako musnad pismo tako i njegovu kurzivnu varijantu zabūr faktički i u periodu širenja islama. Kada vam otkrijem o kakvom natpisu je riječ time će vam biti jasnije zašto je značajan u kontekstu utjecaja pojave islama na arabljanskom poluotoku, te zašto postoji dvojba da je ovaj natpis možda iz 6. ili ipak 7. stoljeća. Uzgred, i Taberi će u svojoj povijesti spominjati zabūr pismo, s tim da će on navoditi oktriće nekih natpisa na ovom pismu ali i nepoznavanjeg istog. Do kada se tačno ono koristilo za sada je još uvijek nam nepoznanica ali definitivno kraj upotrebe ovog pisma nije bio sa 6. stoljećem kako se ranije uglavnom navodilo.

Natpis je pronađen na osam kilometara udaljenosti od provincije Al-Dali, dužine je 35cm i širine 15cm, a pronašao ga je seljanin po imenu Mervan Muhsin Ali, nakon čega slijedi detaljnije istraživanje. Pokrajina je to koja obiluje određenim historijskim tragovima himjaritskog kraljevstva koje preuzma primat nad sabejskim upravo u periodu između 4. i 6. stoljeća, ali uprkos tome  zabūr pismo se nastavlja koristiti a sama upotreba musnad i zabūr pisma datira iz 10. ili 11. stoljeća p.n.e. Za detaljniji pregled ove regije tražite naprosto regiju Al-Dali: 

Natpis na planini Zabub

Natpis kojeg je prvobitno na stijenama osam kilometera nedaleko od pokrajine Al-Dali na planini Zabub prvobitno primijetio jedan seljanin kako rekoh imena Mervan Muhsin Ali malo je ko vjerovao da će donijeti toliko bitnih informacija ili barem za početak toliko važnih pitanja na koja tek naknadno treba da se odgovori. Ispostavit će se da je to ovo jedinstveni natpis koji vrlo moguće počiva iz perioda prije islama a koji počinje kompletnom invokacijom koju kasnije čitamo stalno u Kur'anu a riječe je dakle o bismili. Puna invokacija podrazumijeva da napišete U ime Allaha, Milostivoga Svemilosnoga a što piše upravo na ovom dijelu natpisa koji sam izdvojio a priložit ću vam fotografije kompletnog natpisa sa nekim mogućim čitanjima i interpretacijama.

U dijelu natpisa koji sam izdvojio na fotografiji ispod podnaslova ne piše bismillahi al-rahman al-rahim već znamo li da semitski jezici samoglasnike ne prikazuju ortografski piše b s m/ l h/ r h m n/ r h m n/ pri čemu se stvari komplikuju kada uvidite da se zabūr pismo uz sve pojedinosti pisalo tako da se slova nisu povezivala što je naravno bilo teško izvesti uopće na stijeni, pa je svako slovo zasebno napisano kako sam to i predočio i naravno bez samoglasnika, te bez još važnog detalja, a to je nedostatak ortografskog prikaza dugih vokala. Kada se svemu tome doda da je natpis pisan na stijeni što kako sam rekao stvari komplicira za bilo kojeg pisara problem je bilo i samo dešifrovanje određenih slova jer su više ličila na druga budući da je autor morao da vrši određene korekcije kako bi mogao uklesati željeni natpis na stijeni.

Da vas ne bih dalje držao u nedoumicama sad ću da vam pokažem kompletan natpis sa nekim opcijama mogućih čitanja a prilažem vam fotografiju seljanina Mervana, tako da njegovo ime definitivno će postati povijesno važno kada je posrijedi riječ o historiji Jemena u užem smislu, ali i historiji semitskih jezika općenito, te izrazito značajnoj temi evolutivnog razvoja religija u historiji čovječanstva i načinu kako se monoteizam obrazuje kod Semita a potom nalazi svoje raznolike putove, što je već tematika posebnog karaktera. Mervan je otkrio natpis, i odmah ga je fotografisao a ovo je fotografija natpisa na planini Zabub: 

Prvi red ovog natpisa glasi: b s m/ l h/ r h m n/ r h m n/ r b/ s m w t/

Muhamed Ali al-Hadž i Ahmed Ali Fak'as pročitat će ovaj dio natpisa u jednoj verziji na sljedeći način: bismillahi al-rahman, al-rahman rabb al-samawat. Prijevod: U ime Allaha Svemilosnoga, Svemilosnoga vladatelja nebesa.

Prvi red je lakši definitivno za pročitati iako ima nekoliko važnih detalja koji odmah očitavaju razlike u odnosu na sjevernoarapske varijante pri čemu se odmah prepoznaje nedostatak određenog člana što je moguće utjecaj himjaritskog ili je slovo 'n' određeni član iz sabejskog što za sada ostaje nedoumica. Doslovno čitanje bi bilo bismillah rahman, rahman rabb samawat. Nedostaje nam kako vidimo određeni član 'al' ali i dugi vokali, tako da ja bih prije išao ka opciji da drugi atribut Božijeg imena u ovom slučaju nije al-rahīm iako ta opcija postoji. Držim originalistički  se doslovnosti teksta i pravila o mogućem nepostojanju određenog člana pri čemu slovo 'n' u tom slučaju  nije određeni član drugog atributa, pa bi prijevod prvog dijela natpisa glasio kako sam već naveo: U ime Allaha Svemilosnoga, Svemilosnoga vladatelja nebesa.

Drugi red ovog natpisa glasi: r z q n/ (m) f ḍ l k/ (w) ' ṯ r n/ m ḫ h/ š k m t/ ' y m n/

Ovaj dio bi se mogao čitati na sljedeći način: ukoliko bi slovo 'n' predstavljalo sabejski određeni član to bi značilo da imamo imenicu 'opskrba' al-rizq a potom molbenu frazu 'min faḍlika' (molim te tvojom dobrostivošću), veznik 'wa', pa ponovo moguću imenicu al-aṯara (trag, upliv), 'muḫahu' (najbolji dio nečega), šakmat ayman (poklon pravičnima) ili šukmat ayman (poklon pravičnima – samo je razlika u vokalizaciji ali ne i leksičkom ishodu) , a za posljednju riječ autori su izabrali opciju al-īmān (vjera).

Čitanje bi glasilo: al-rizqa min faḍlika wa al-'aṯara muḫahu šakmat ayman (īmān). Prijevod: iz Tvoje dobrostivosti molim te za opskrbu i trag čiji najbolji dio je poklon pravičnome. Moguće je čitati imenice 'rizq' i 'aṯar' kao dva imperativna glagola ukoliko se slovo 'n' shvati kao lična zamjenica za oblik množine (mi) pa bi prijevod bio: iz Tvoje dobrostivosti molim te opskrbi nas i reaguj, najbolji li poklon pravičnosti (vjere) je to.

Kada sastavimo oba dijela kao to i jeste ispisano na stijeni  pisalo bi sljedeće:

1.     b s m/ l h/ r h m n/ r h m n/ r b/ s m w t/

2.     r z q n/ (m) f ḍ l k/ (w) ' ṯ r n/ m ḫ h/ š k m t/ ' y m n/

Prijevod:

1.     U ime Allaha Svemilosnoga, Svemilosnoga vladatelja nebesa.

2.     Iz Tvoje dobrostivosti molim te opskrbi nas i reaguj, najbolji li poklon pravičnosti (vjere) je to.

Za sada imamo samo ovo istraživanje, nekoliko kvalitetnih opaski sjajnog semitiste Ahmada Al-Jallada ali ne više od toga. O ovome natpisu je za sada napisan samo dotični rad na arapskom jeziku, i tek nekoliko komentara uvaženog gospodina al-Jallada na engleskom jeziku, i koliko mi je poznato detaljnjiji tekst niti na jednom drugom jeziku ne postoji još uvijek, pa je ovo koliko je meni poznato ujedno i prvi komentar o ovom istraživanju na našem jeziku. Teško je sada govoriti o preciznosti prijevoda drugog dijela natpisa jer još nismo ni sigurni da se radi o određenom dijalektu arapskog jezika. Mogućnost je da je to dijalekat pod utjecajima himjaritskog i sabejskog ali za bilo kakve preciznije lingvističke analize potrebno je još građe. Činjenica je da prvi dio natpisa definitivno nudi ispisanu kompletnu bismilu sa Božijim atributima što do sada nije osvjedočeno. Bismile postoje na nekoliko natpisa ali nikada kao puna kur'anska invokacija. Autori su stremili više ka tome da izraze da je ovaj natpis iz perioda islama, međutim, poznavajući konfiguraciju Jemena i historiju tog perioda moguće je da ovo je djelo nekog katolika, Jevreja, a možda što Al-Jallad kaže i djelo ruku nekog protoislamskog monoteiste ali je definitivno trag monoteizma i to vjerovatno prije islamskog perioda. Ovaj tip monoteističke invokacije kasnije nalazimo u kur'anskom tekstu, što nam otvara vrata ka mogućim detaljnijim uvidima u razvoj monoteizma na arabljanskom poluotoku. Za kraj ću priložiti još fotografiju stijene na kojoj se nalazi ovaj natpis, a zaista šiljata je to stijena, i zahtijeva vještine planinarenja želite li doći do samog vrha.