U okrilju ortografije kur'anskog konsonantskog teksta

Naslov djela Džāmi'u al-Kalām fī Rasm al-Muṣḥaf al-Imām na arapskom jeziku crvenom tintom nakon čega slijedi bismila ispisana crnom tintom

Jersusalemski primjerak djela Džāmi'u al-Kalām fī Rasm al-Muṣḥaf al-Imām

Zarovite li se u katalog orijentalnih rukopisa GHB-ove bibliteke neupitno je da ćete se susresti s nekolicinom vrlo vrijednih rukopisa. Rukopisi su to koji svjedoče određenom historijskom vremenu, ali i društvenom kontekstu koji je prevladavao u datoj vremenskoj jedinici. Nekoliko sam već tekstova posvetio razvoju kur'anske ortografije i s tim namjeravam da nastavim što zbog interesantnosti same tematike tako i s namjerom da predstavim detaljnije rukopisnu građu GHB-ove biblioteke koja se direktno tiče kur'anskog konsonatskog teksta. Pod signaturom R-2698 kriju se dva vrlo vrijedna rukopisa. Prvi rukopis L. 1 – 58 pod ovom signaturom naslovljen je Kašf al-Asrār fī Rasm Maṣāḥif al-Amṣār (Otkrovljenje tajni o ortografiji Osmanovih normiranih primjeraka kur’anskog konsonatskog teksta), Muhameda al-Samarkandija. Pisao sam već o ovome rukopisu ukratko predstavljajući osnovnu ideju sadržaja koja se primarno tiče historijata kur'anskog teksta s uvodnim dijelom o samom procesu prikupljanja kur'anskog teksta u jednu zbirku (mushaf), te potom prikazu kur'anskih ortografskih finesa. 

Pod istom signaturom nalazi se još jedan rukopis, a o kojem ću sada napisati koji redak takođe tek kao jedan prigodan uvodnik za detaljnije istraživanje ove rukopisne građe. Sadržaj je takve prirode da se zaista mogu uraditi vrlo preciznija i detaljnija istraživanja kada je posrijedi riječ o ova dva rukopisa ali i ukupnoj rukopisnoj građi koja se nalazi u GHB-ovoj biblioteci a tiče se Nauka o čitanju Kur'ana kako je naslovljeno u I tomu kataloga orijentalne rukopisne građe. Dobijete li ispred sebe digitalnih prikaz dvaju rukopisa pod signaturom R-2698 nakon što prelistate spomenuti rukopis Kašf al-Asrār fī Rasm Maṣāḥif al-Amṣār slijedi rukopis L. 59 – 107 naslova Džāmi'u al-Kalām fī Rasm al-Muṣḥaf al-Imām (Opći zbornik o ortografiji Osmanova mushafa). Detalji o ovome rukopisu nalaze se naravno u samom katalogu, ali kao i sa al-Danijevim rukopisom al-Taysīr tako i u ovom slučaju katalog ne oslikava potpuno vjerodostojno osnovne važne informacije, koje se tiču primarno autorstva i naslova rukopisa. Naslov nije faktički ni preveden, već je deskriptivno naveden sadržaj knjige (Djelo o pravopisu Osmanova mushafa), a problem autorstva ovog rukopisa u katalogu nije sasvim predstavljen.

                                      Katalog orijentalnih rukopisa GHB-ove bibliteke, I tom

Autorstvo

Informacije koje su vrlo vrijedne a koje saznajemo posredstvom kataloga jeste ime prepisivača, Wali ibn Abdullah al-Mutafariqa, i prijepis kako vidimo datira iz 1589. godine. Riječ je o drugoj polovini 16. stoljeća., a vrijeme je to kada se islamska tradicija u Bosni i Hercegovini ozbiljno već ustoličila o čemu svjedoče i prijepisi vrlo ozbiljnih i suptilnih djela iz domena ortografije kur'anskog konsonantskog teksta. Ponudio sam svoj lični prijevod naslova pa bih se prije nego li predstavim i približim sadržaj samog rukopisa zadržao u vezi s dvojbom koju su imali i autori kataloga, a to je problem autorstvo ovoga djela. Ukoliko dobro razumijem kontekst i redoslijed rečenica u katalogu prednost autorstvu ovoga rukopisa dodijeljena je izvjesnom Abu Abdullahu Muhamedu ibn Ahmedu. Istina je da Ismail Paša kako je i citirano u katalogu navodi da autorstvo ovoga rukopisa pripada Abu Abdullahu, ali nije navedeno da u rukopisu koji se nalazi u GHB-ovoj biblioteci R-2698 (L. 59-107) ne piše uopće ime autora. Kada je riječ o ovome rukopisu to uopće nije neka novina budući da u određenom broju primjeraka ovoga rukopisa ne piše ime autora ili kao i u slučaju Kašf al-Asrār fī Rasm Maṣāḥif al-Amṣār piše da je autor al-Dani što međutim nije tačno. 

Korisno bi bilo za svakoga ko se djelomično dohvati ove rukopisne građe da primarno zna šta piše na koricama datog rukopisnog primjerka o kojem se čitaju informacije, a u našem slučaju ime autora nije navedeno. Jedino ime koje sam ja našao tokom prelistavanja ovoga rukopisa bilo je ime Yahye-efendija koji je kako se to tvrdi u katalogu napisao kratku stihovanu pjesmu s imenima kur'anskih sura. Budući da nije navedeno ime autora ovoga rukopisa odlično da je spomenuto mišljenje Brockelmanna koji je stanovišta da je autor datog rukopisa Mu'min ibn Ali. O autorstvu ovoga rukopisa postoje vrlo ozbiljne polemike budući da rukopisna građa, a više je od dvadeset i pet prijepisa ovoga rukopisa koliko je meni poznato, ne nudi jasnu sliku, ali se može za svaki stav odrediti određen nivo vjerodostojnosti shodno datim argumentima. Između stanovišta da nije poznat autor te da je autor al-Dani može se podvuči vrlo jasna crta. Al-Dani nije autor ovoga rukopisa a spor je primarno između dva imena, Abu Abdullaha i Mu'mina ibn Alija. Rukopis koji se nalazi u GHB-ovoj biblioteci ne nudi nove informacije i pripada prijepisima u kojima se ne navodi ime autora, već samo prepisivača. Slična situacije je s prijepisom iz rukopisne građe koja se nalazi u istočnom Jerusalemu u okviru al-Aqsa džamijskog kompleksa, a čiji prijepis iz 1650. godine posjedujem u digitalnoj verziji. U ovom prijepisu koji datira kako sam rekao iz 1650. godine, ili po hidžretskom kalendaru kako je navedeno u prijepisu iz 1061. h.g., na samom kraju rukopisa navodi se da je prepisivač Mahmud Ali.

EAP521, al-Aqsa džamija, istočni Jerusalem, Džāmi'u al-Kalām fī Rasm al-Muṣḥaf al-Imām, prijepis iz 1650/1061

Zadržimo li se još u Jerusalemu pa prošetamo li do al-Khalidiyyah biblioteke naći ćemo takođe prijepis ovoga rukopisa i to iz 1458. godine kako se navodi u katalogu orijentalnih rukopisa ove privatne biblioteke. Autorstvo je pripisano Mu'minu ibn Aliju, koji je umro 1397. godine. Budući da je riječ o prijepisu koji datira iz 1458. godine govorimo o znatno starijem prijepisu u odnosu na primjerak iz GHB-biblioteke koji datira iz 1589. godine i drugi jerusalemski primjerak iz 1650. godine.

      Katalog orijentalnih rukopisa al-Khalidiyyah biblioteke

U Istanbulu u Sulejmanija biblioteci takođe se nalazi prijepis ovoga rukopisa i autorstvo se pripisuje Mu'minu ibn Aliju. U posljednje vrijeme što sam imao priliku čitati u vezi s ovim rukopisom uglavnom se preteže ka tome da je autor vjerovatno bio Mu'min ibn Ali a ne Abu Abdullah. Za potrebe informisanja o datom prijepisu koji se nalazi u GHB-ovoj biblioteci imajmo na umu da ne piše ime autora, tako da prijepis iz 1589. godine s trenutnom adresom u Sarajevu u GHB-ovoj biblioteci pripada grupi prijepisa rukopisa Džāmi'u al-Kalām fī Rasm al-Muṣḥaf al-Imām u kojima se ne navodi ime autora.

O kur'anskoj ortografiji

             Folija br. 12., Džāmi' al-Kalām fī Rasm al-Muṣḥaf al-Imām, bibliteka džamije Al-Aqsa

Vodimo li se time da je autor vjerovatno bio Mu'min ibn Ali njegova osnovna težnja je da predstavi ortografske finese kur'anskog konsonantskog teksta. U odnosu na al-Semerkandijev Kašf al-Asrār fī Rasm Maṣāḥif al-Amṣār osnovna razlika počiva na tome što se Mu'min ne zadržava na historijatu kur'anskog konsonatskog teksta već se odmah nakon kratkog uvoda upušta u realizaciju svog zacrtanog cilja, a to je da predstavi određene ortografske finese kur'anskog teksta, te između ostaloga i da ponudi odgovore na neka eventualna pitanja za koja je on smatrao da je potrebno da se napiše decizniji odgovor. Važno za dalji proces istraživanje jeste da Mu'min u kontekstu historijata kur'anskog konsonantskog teksta prati tačnu nit prijepisa kur'anskog teksta koje je Osman dao da se načine za njegova vremena i s tim u vezi Mu'min ibn Ali se bavi ortografskim finesama mushafskih primjeraka iz Šama (Sirija ili okvirnije Levant), Iraka (Kufa i Basra), te Medine. 

Koliko uspješno to Mu'min ibn Ali čini budući da je riječ o autoru koji je umro kako vidimo krajem 14. stoljeća svjedoči najbolje primjer pisanja elifa u riječi kitāb (knjiga). Za vas koji manje poznajate arapski jezik u ovom konkretnom slučaju elif predstavlja ortografski prikaz dugog vokala ā koji se u slučaju riječi kitāb nije pisao. Izuzetak su kako to navodi Mu'min ibn Ali četiri mjesta, a ja ću navesti jedan primjer vezano za početak sure al-Hidžr. Navodim ovaj primjer kako bih pokazao primarno gdje i kakve metodološke probleme je imao Mu'min ibn Ali, te kako neposjedovanje materijalne građe i samo knjiško pa i oralno prenošenje nakon izvjesnog vremena mogu da stvore takav problem da određen fenomen prikazujemo nevjerodostojno. U slučaju ovoga rukopisa izuzetno je važno sve što je napisano i u mnogome ovo je odlično štivo za upoređivanje kasnijih materijala sa ranim kur'anskim primjercima i kvalitetnoj evaluaciji prijepisa kur'anskog konsonantskog teksta. 

Mu'min ibn Ali navodi da se imenica kitāb uvijek piše bez dugog vokala ā, te da se to čini samo u četiri situacije. Nije mi naum s ovim tekstom da odužim predstavljanje ovoga rukopisa pa ću se zadržati samo na jednom primjeru od četiri koja Mu'min ibn Ali spominje u Džāmi'u al-Kalām fī Rasm al-Muṣḥaf al-Imām. Ugledni al-Dani će svojevremeno pisati u epohalnom djelu o ortografiji kur'anskog teksta al-Muqni' fī Rasm Maṣāḥif al-Amṣār istovjetno što će kasnije učiniti Mu'min ibn Ali. I al-Dani je takođe tvrdio da se imenica kitāb na četiri mjesta u Kur'anu piše sa dugim vokalom ā kao da je to određena norma oko koje postoji potpuni konsenzus i da primjerci kur'anskog teksta zaista to potvrđuju. 

        Al-Danijeva tvrdnja da se imenica kitāb na četiri specifična mjesta piše sa dugim vokalom ā

Pogledamo li danas primjerke kur'anskog teksta vidjet ćemo da su štampani upravo po ovom uzusu kojeg navode Mu'min ibn Ali i al-Dani. Rekao sam već da ću za primjer uzeti suru al-Hidžr pa pogledajemo kako to izgleda u jednom svakodnevnom primjerku kur'anskog teksta:

Savremeni primjerak medinske štampe, a) imenica kitāb napisana bez elifa koji bi signalizirao postojanje dugog vokala ā i primjer b) gdje je imenica kitāb napisana sa elifom koji signalizira postojanje dugog vokala ā

Pratimo li dakle tradicionalne rukopise i savremene štampane primjerke dobit ćemo utisak da su Mu'min ibn Ali i al-Dani potpuno vjerodostojno prikazali ortografski slučaj pisanja imenice kitāb u okviru kur'anskog konsonantskog teksta. Za ozbiljniji uvid potrebno je ipak da pogledamo rane fragmente kur'anskog teksta, pa ću za potrebe teksta navesti takođe početak sure al-Hidžr koristeći primjerak iz berlinske nacionalne biblioteke Minutoli 296 (AhlWardt 304).

Berlin, Staatsbibliothek: Minutoli 292 (Ahlwardt 304), sura al-Hidžr; u zaokruženim pravougaonicima vidljivo je da se imenica kitāb piše bez dugog vokala ā 

Ukoliko pomno slijedimo pisanje Mu'mina ibn Alija očito je da njegovo stanovište nije potpuno tačno, jer na ovom primjerku ranog kur'anskog prijepisa imenica kitāb napisana je u oba slučaja na početku sure al-Hidžr bez dugog vokala (bez elifa) ā. Kako se ovo potkralo al-Daniju koji svoja kapitalna djela piše tokom prve polovine 11. stoljeća i kasnije našem Mu'minu ibn Aliju u 14. stoljeću je vjerovatno rezultat toga da nisu posjedovali i imali pristup velikom broju ranih prijepisia kur'anskog teksta. Za al-Danija je moguće da se na drugom mjestu ispravio ili detaljnije obradio ovaj slučaj, ali moram priznati da trenutno što sam pregledao nisam našao da obrazlaže u kojim se to primjercima javlja pisanje imenice kitāb sa dugim vokalom ā na četiri specifična mjesta a u kojim se uopće ne piše dugi vokal ā. Odlična knjiga kada je posrijedi govor o ortografiji kur'anskog teksta je definitivno al-Wasīla ilā Kašf al-'Aqīla Alemudina al-Sehawiya. Riječ je o vrlo ozbiljnom rukopisu koji je prosto nezaobilazan želite li vrlo detaljno da se bavite ortografijom kur'anskog konsonantskog teksta. Upravo će nam ova knjiga otkriti da su određeni autori kada bi imali uvid u rane primjerke kur'anskog teksta činili zaokret i pisali tačno i precizno šta su zapazili.

al-Wasīla ilā Kašf al-'Aqīla Alemudina al-Sehawiya

Al-Sehawi se osvrće na stihovani tekst o kur'anskoj ortografiji, pa u stihovima koji se dotiču načina pisanja imenice kitāb nakon što i sam navodi četiri specifična mjesta izuzimanja na kojima se imenica kitāb piše sa dugim vokalom ā navodi da je to tvrdnja al-Danija u njegovom djelu al-Muqni' fī Rasm Maṣāḥif al-Amṣār. Važan momenat je da on odbija to mišljenje i argumentira da to nije tačno budući da je lično otkrio u vrlo starim primjercima prijepisa kur'anskog teksta kako se imenica kitāb konstantno piše bez dugog vokala ā. Uz sve to navodi da je vidio kako se na ova navodno četiri mjesta izuzimanja imenica kitāb u šamskom primjerku mushafa piše takođe bez dugog vokala ā što je očito bila karakteristika šamskih (sirijskih) primjeraka mushafa ali se da razumjeti da je to bio slučaj i s nekim drugim primjercima. Lično sam pregledao dosta ranih primjeraka i u mnogima se imenica kitāb na svim mjestima piše bez dugog vokala ā, a za potvrdu da nije riječ samo o šamskim primjercima mushafa potrebno je uraditi kvalitativnu poredbenu analizu. 

Primjerak rukopisa Džāmi'u al-Kalām fī Rasm al-Muṣḥaf al-Imām Mu'mina ibn Alija koji se nalazi u GHB-ovoj biblioteci pripada kako možemo vidjeti bogatoj rukopisnoj ostavštini koja se bavila ortografijom kur'anskog teksta. Prijepis datira iz druge polovine 16. stoljeća, i za sada nije urađena stručna analiza ovog rukopisa. U Egiptu je recimo napisan doktorat u Tanti upravo na temu obrade prijepisa rukopisa Džāmi'u al-Kalām fī Rasm al-Muṣḥaf al-Imām koji se nalazi u Egiptu. Uz dva ranija rukopisa koji se tiču ortografije kur'anskog konsonantskog teksta a o kojima sam pisao ovaj rukopis predstavlja jednu zaokruženu tematsku jedinicu, tako da bi se mogla napisati vrlo zasebna i posebna knjiga o ovim rukopisima. Uzmu li se u obzir dosadašnja savremena istraživanja na polju ortografije kur'anskog konsonantskog teksta i njegovog historijata teoretski bi se višeformnost kur'anskog teksta mogla predstaviti na zaista jedan vrlo jedinstven način čime bi se dao prikaz i osnovne ideje cjelokupne islamske tradicije koja počiva na višeformnosti i decentraliziranosti. Sve su to za sada samo natuknice ali upravo zato su ovo vrlo vrijedni rukopisi koji čekaju nekoga da se njima detaljno pozabavi. Za sada vam je čitati moje kratke prikaze koji nadam se pomažu da koliko toliko predstavim skrivena blaga bogate rukopisne tradicije koja se nalazi na prostoru Bosne i Hercegovine.