Kur'anski reproduktivni broj R

Priča o poziciji samoglasnika u odnosu na osnovni skeletonski kur'anski konsonantski tekst vrlo je bliska u određenim trenucima i kontekstima polemici o znanstvenim projekcijama i predviđanjima budućih događaja. Naizgled ne postoji nikakva poveznica između prijepisa rukopisa o kur'anskim multiformnim mogućnostima čitanja napisanog perom al-Danija koji se nalazi u GHB-ovoj biblioteci u Sarajevu i odličnog štiva Natea Silvera ''The Signal and the Noise – Why So Many Predictions Fails – but some Don't''. U bilo koje doba dana i noći poveznica između jedne vrlo marginalne oblasti kakva je proučavanja različitih varijanti čitanja kur'anskog konsonantskog teksta s tematikom efikasnosti projekcije znanstvenih modela zvučala bi suludo ali samo u situaciji nepoznavanja historijata kur'anskog teksta. Baš skoro sam čitao tekst gospodina Željka Ivankovića ''Granice neznanja: Znanost više o pandemiji ne zna, nego što zna. A ipak diktira živote'', i u dijelu s podnaslovom ''Znanost i religija'' počeo sam da razmišljam u kojem segmentu ne vrijedi konstatacija da religijski obrasci podrazumijevaju nedodirljivost. Tekst je vrijedan hvale, a ovo je tek komadić tog teksta koji mi je poslužio inspirativno kako bih započeo tekst o historijatu kur'anskog skeletonskog teksta vođen trenutnim polemikama o koronakrizi i ulozi znanstvenih modela koji se mahom pokušavaju predstaviti neupitnim iako smo suočeni s problemom informacijske buke i mnogo neznanja.

Ne postoji jedan stupanj ubojitosti virusa (fatality rate), piše FiveThirtyEight a ja citiram gospodina Ivankovića dok pišem da ne postoji samo jedna forma čitanja kur'anskog teksta. Religijski obrasci mogu i vrlo često teže da svoj sistem grade na nekoliko aksioma pa sama struktura postaje neupitna, međutim, iz mog ličnog rada sa kur'anskim tekstom zaključci su drugačiji. Kur'anska intrinzična vrijednost počiva primarno na policentričnosti i multiformnosti. Kur'anski tekst je vrlo cirkularan, i kao što je teško odrediti reproduktivni broj R ili brzinu kolanja novca u ekonomiji (velocity) jednako je u prvim stoljećima bilo teško pogađati šta i kakva sve čitanja mogu da se izrode unutar strukture teksta koji ostavlja prostor za različito redanje samoglasnika u odnosu na bazni konsonantski tekst i uz sve to nije postojao jedan normiran ortografski sistem. Kada sam prvi put otvorio prepis al-Danijevog djela ''Kitab al-Taysir'' koji se nalazi u GHB-ovoj biblioteci u Sarajevu prvo što me je zateklo i izazvalo stanje oduševljenja ali i začudnosti je prva folija na kojoj piše naslov djela. U donjem uglu napisana je kratka dova (molitva) za onoga ko se usudi da krene na putovanje. Sadržajno se tako uglavila ta dova tu da iako je na prvu misao ko se to usudio bespotrebno šarati po ovako vrijednom rukopisu sada mi je ustvari drago da se to uopće zbilo.

Modele karakterizira pogađanje ishoda, a u jeku eksplozije informacija stvara se paradoks produktivnosti i efikasnog rada. Složeni sistemi poput zemljotresa, virusa, klimatskih promjena, a u konačnici negdje na margini i semitski konsonantski sakralni tekstovi kakav je u osnovi kur'anski skeletonski tekst mogu stvoriti iluziju znanja jer je pred vama mnoštvo informacija. Problem nastaja kada težnja za kontrolom budućih događaja a time i sadašnjih projektujemo u modelima, tako da svijet izgleda po našim željama a ne onakav kakav stvarno jeste. Kada čitamo kur'anski stavak u varijanti u kojoj to najradije želimo uglavnom nestaje misao na koji način su u prošlosti određene zajednice različito čitale pojedine stavke, te time gubimo dodir s realnošću i mnogi kur'anski materijali po muzejima ostaju neproduktivno iskorišteni kako bismo složili svoj model po mjeri. Kada se dešavaju takve pogreške ulazimo u svijet gatanja i gubimo dodir sa znanstvenom metodom koja najprije počiva na stalnom bivanju unutar skupa u kojem obitavaju ograničenje, nepoznanice, i u konačnici neznanje što stvara pozitivnu buku. Nestankom te buke može se stvoriti iluzija o nužnom poznavanju budućnosti, pa da se znanost dovede pred sami sud što se zbilo u Italiji usljed zemljotresa u aprilu 2009. godine u L'Aquili. U tom svijetu iluzija znanost će prije koronakrize u Bergamu da u Italiji stane pred sud a prvostepenom presudom i bude osuđena. Jednostavno je sud zaključivao, modeli su morali imati projekciju zemljotresa i javnost obavijestiti o rizicima. Naknadno će se drugostepenom presudom prepraviti ta težnja za sigurnim i negiranje ljudske pa i znanstvene ograničenosti.

Zemljotres koji se zbio u Italiji 2009. godine napravio je haos posrijedi odnosa prema znanstvenim modelima i projekcijama budućih događaja. Naš nesretnik koji je svojevremeno škrabo po vrijednom prijepisu rukopisa o multiformičnosti kur'anskog skeletenskog teksta znao je jedno: iz naše subjektivne ljudske pozicije mnogo toga je nepoznato pa i projekcija samo jednog putovanja čiji ishodi ovise o nizu faktora i varijabilnosti. Nepoznati autor poetski vrlo prefinjeno i potpuno spontano daje svoj vrijednosni sud o projekciji ishoda jednog putovanja unutar svoje skromne tradicije čitanja Kur'ana, pa je na prvoj foliji napisao:

Ko se uputi na putovanje, neka zgrabi u šaku četiri kamena u trenutku polaska. Na prvi kamen neka izgovori riječi: ''O, Bože ljudi'', i neka ga baci potom na desnu stranu. Na drugi kamen neka izgovori riječi: ''O, upravitelju velikih rizika'', i neka ga baci potom na lijevu stranu. Na treći kamen neka izgovori riječi: ''O, donositelju brza uspjeha'', i neka ga baci potom ispred sebe. Na četvrti kamen neka izgovori riječi: ''Tebi samo robujemo, od Tebe samo pomoć tražimo'', i neka ga baci potom iza sebe. Putnik će ovime na putu steći dobro i vratit će se u svoju domovinu zdrav.

Iz religijske pozicije dalo bi se naslutiti da se dotični autor bavio u ovoj molitvi više gatanjem nego li što je uopće išta pouzdano zborio kako izvesti sigurno putovanje i iako izvodi projekciju o budućnosti koja jeste čin igranja ruleta u ovom kontekstu sama molitva je ispunjena nesigurnošću, neznanjem, i u konačnici predstavlja čin priznanja lične ograničenosti. Tek vjera u Boga mu daje sigurnost u siguran povratak svom domu. Zemljotres koji se desio u Italiji 2009. godine ne odudara u mnogome od ovog jednog tek nasumičnog škrabanja po starom rukopisu. Prije nego li će se desiti zemljotres Giampaolo Giuliani, zaposlenik na Italijanskom nacionalnom institutu za nuklearnu fiziku, primijetio je visok nivo radona u datom području nakon čijeg upozorenja je gradonačelnik Sulmone pokrenuo javno upozorenje stanovnika na opasnost od zemljotresa. Zemljotres se nije desio a Giualinijeva predikcija se pokazala netačnom. U L'Aquili će vlasti u međuvremenu dojaviti da je riječ o mogućem zemljotresu pucanj u prazno što će potvrditi i Bernardo De Bernardinis, zamjenik šefa Italijanskog ureda za civilnu zaštitu. U ponedjeljak ujutro zemljotres jačine 6.3. pogodio je L'Aquilu s ishodom više od tri stotine poginulih i šezdeset i pet hiljada raseljenih lica. Giampaolo će kasnije u medijima biti slavljen, heroj i žrtva koju se optužilo za lažno širenje panike. Suština je da se Giampaolo igrao škrabanja po rukopisu, ne da nije predvidio tačno kada i gdje će se desiti zemljotres, štaviše, tokom marta je govorio da je sve manji rizik od zemljotresa a uz to se nikada nije dokazalo da je povišeno prisustvo radona uopće neki signal za mogući zemljotres.

Giampaolo se igrao gatanja, sa zemljotresima se to vrlo često dešava. Naprosto koliko god razvijali kvalitetno projekcije i pokušavali da slijedimo u svoj toj informacijskoj buci stvarne relevantne signale zemljotrese je nemoguće predvidjeti. Tu hodamo u probabilističkom okruženju. Bernardo i društvo će prvobitno biti optuženi za krivično djelo nenamjernog ubistva zbog navodnog potcjenjivanja rizika malih i srednjih podrhtavanja u i oko L'Aquile. Ta saga će se završiti time što će svi biti oslobođeni a Bernardu kazna umanjena. Predikcije i predviđanja nisu jednostavne stvari za činiti, iako je u određenim oblastima napravljen ozbiljan skok. S modelima se uvijek mora igrati pažljivo i u javnost iznositi nedostajuće elemente kako bi se slagalica privela kraju. Koronakriza je pokazatelj da modeli sami po sebi ovise o pouzdanosti podataka, te iako se prikupljalo sve više informacija nastajao je problem nepouzdanosti i informacijska buka koju stalno sada viđamo i na društvenim mrežama. Buka stvara pogubljenost, a rezultat je velikih očekivanja od znanosti.

Škrabanje po rukopisu molitve koja je proizvod apstraktnog i neracionalnog ima svoje mjesto ukoliko se postavi u kontekst kada znanost ne može dati vrlo pouzdane smjernice kretanja. U tom kontekstu ova monoteistička molitva kombinovana sa ostacima praznovjernih običaja (bacanje kamenčića) čin je opće ljudske prirode koja se suočava sa nesigurnostima, nepoznanicama a u isto vrijeme ima žudnju da projektuje buduće ishode precizno i sigurno. 

Reproduktivni broj R i kur'anski reproduktivni broj R

 Kur'anski reproduktivni broj R (simbol za prenositelja određene varijante čitanja); u označenom dijelu al-Dani zbori: Spomenuo sam od svakog podučavatelja Kur'ana (karije) dvojicu prenositelja (ravija-broj R) pa sam tako od Nafije naveo prenositelje Qaluna i Werša. 

Adam Kucharski je napisao knjigu ''The Rules of Contagion-Why Things Spread-and Why They Stop'' čija je osnovna ideja govoriti primarno o epidemiji i kako se uopće dešava zaraznost ali i prisutnost zaraze u raznim životnim sferama. Kucharski hoda od virusa do financijskog sektora, ali u ovom tekstu već sam to naglasio, namjera mi je pokazati kako se u domenu materijalne rukopisne građe Kur'ana nalazi isti problem posrijedi širenja zaraznosti s tim da u tom kontekstu naravno govorimo o varijantama čitanja određenih kur'anskih stavaka. Ronal Ross je svojevremeno podijelio događaje na neovisne i ovisne. Neovisni su poput recimo saobraćajne nesreće koja zadesi neku određenu osobu ali nema potencijal da bude zarazna i da se takva pojava rasplamsa u društvu što nije slučaj sa ovisnim događajima u koje bi naravno spadala naša trenutna koronakriza. U početku brojevi rastu i mogu da se kreću eksponencionalno ali protokom vremena broj zaraženih opada. Posrijedi infekcijskih bolesti nemoguć je beskonačni rast budući da se jedni oporave, ili steknu odbrambene mehanizme, ili se tretman poboljša, razumijevanje same bolesti itd.

Posrijedi historijata Kur'ana ponovo ću se pozabavit dragim prijepisom al-Danijevog rukopisa ''Kitab al-Taysir'' iz GHB-ove biblioteke. Odmah u uvodu na drugoj stranici al-Dani objašnjava metodologiju kojom će pokušati da što jednostavnije objasni disciplinu multiformnosti kur'anskog teskta, te u priču uvodi broj R. U ovom slučaju nije riječ o reproduktivnom broju R s kojim operiramo već mjesecima ali jeste o simbolu R koji ima nekoliko dodirnih tačaka s našim reproduktivnim brojem. Simbol R u kur'anskoj tradiciji je oznaka za 'rawiyu' (prenositelja). To je osoba koja jedno čitanje iz jednog izvora prenosi dalje iz čega slijedi da ukoliko je osoba x glavni izvor jednog čitanja vrlo je moguće da će biti vremenom sve veći broj R (broj prenositelja) što takođe otvara mogućnost i da će biti više varijanti čitanja jednog stavka.

To je za tradiciju proučavatelja kur'anskog skeletenskog teksta značilo mogućnost da sve veći broj prenositelja Kur'ana od jednog učitelja dovede do epidemije i nekontrolisane reprodukcije raznolikih čitanja. Kao i sa reproduktivnim brojem R za kojeg se teži da bude ispod 1 tako je u kur'anskoj tradiciji broj R sveden na 2. Sljedstveno tome al-Dani piše: Spomenuo sam od svakog podučavatelja Kur'ana (karije) dvojicu prenositelja (ravija-broj R) pa sam tako od Nafije naveo prenositelje Qaluna i Werša.  Ukoliko je Nafija bio jedan od učitelja koji je imao niz R-awija (prenositelja) sa svakom narednom generacijom prenositelja javljao se generalno problem nekonzistentnosti i povećanog broja različitih čitanja što je očito pravilo probleme. Imali smo situaciju nekontrolisane epidemije raznih varijanti čitanja iz raznoraznih razloga koje ne mogu sada u detalje objašnjavati, tako da se javila potreba unutar zajednice da se R broj ograniči i svede na broj 2. Kada se R broj reprodukcije mogućih varijanti čitanja Kur'ana sveo na broj 2 epidemija se stavila pod kontrolu, a potom su nastala i takozvana nekanonska čitanja koja opet imaju svoje posebno mjesto u tradiciji ali ponovo u skladu s jednim važnim pravilom o kojem piše i Nate Silver posrijedi problema predviđanja i prognoza.

Riječ je o konsenzusu, a u upotrebi je i termin istifada  što podrazumijeva da je određeno čitanje uveliko rašireno dok su ostala tek žarišta koja je trebalo na određen način ograničiti kako ne bi prerasla u nekontrolisanu epidemiju. Nate Silver operira sa terminima (consensus + aggreagete ili group forecast) a slične termine nalazimo u kontekstu kur'anske tradicije čitanja osnovnog skeletonskog teksta. Grupna ili združena predviđanja u praksi daju bolje rezultate nego li konkretno jedno zasebno predviđanje građeno na modelu koji sam po sebi želi da je out of the box što vrlo često nije racionalno ponašanje. Istovjetne primjere nalazimo u kur'anskoj tradiciji čitanja osnovnog skeletonskog teksta. Na primjer, imenica Davud koja se u dva prijepisa nalazi napisana u formi Duvad za vrijeme al-Danija kada se faktički i uvodi broj R ograničen na 2 prenositelja ne predstavlja značajan problem. Iako ovaj primjer nisam našao u tradicionalnoj literaturi on se pojavljuje u materijalnoj građi. Očito je predstavljao jednu formu koja je u jednom trenutku predstavljala malo žariše ali koje nikada nije postalo opće rašireno, tako da bi jedno takvo čitanje bilo stavljeno sa strane budući da je predstavljalo malu iskru i žarište koje se kao takvo moralo ograničiti. Ime Davud je naprosto toliko cirkuliralo u zajednicima u ovoj formi da su R – prenositelji intenzivno doveli do širenja ove forme koja je na kraju obuzdana i prihvaćena jer oko toga je gotovo pa postojao konsenzus. Model je dakle bio jednostavan, združena čitanja daju bolje ishode nego li neka pojedinačna zasebna kao što združena predviđanja daju bolje ishode projekcije inflacije za 30% u odnosu ne neke individualne projekcije.

Multiformnost Kur'ana odraz složenosti svijeta

George E.P. Box zborit će da su svi modeli pogrešni ali su neki korisni. Modeli su što u pojašnjenju ove rečenice piše Nate Silver simplifikacija univerzuma, sredstvo da mnoštvo prikupljenih informacija uklopimo u određen kontekst. John P.A. Ionannidis će 2005. objaviti rad ''Why Most Published Research Findings Are False'', gdje je statistički pokazao da je mnoštvo istraživanja koja se objave u naučnim časopisima suštinski pogrešno. Protivnik ovih nekoliko mjeseci Ionannidisu posrijedi odnosa prema koronakrizi Marc Lipsitch je jedne prilike rekao da sve što možemo raditi s modelima jeste da planiramo različite moguće ishode. Problem s kojim se danas suočavamo jeste vrlo sličan izazov pred kojim se našla rana islamska tradicija posrijedi govora o različitim varijantama čitanja Kur'ana. Rješenje se često vidi u Big Data ali baš to može predstavljati ozbiljan problem s čime se suočila svojevremeno islamska tradicija kada se kur'anski skeletonski tekst dao čitati na različite načine pri čemu same razlike nisu morale bitno utjecati na samo značenje. Ishodi različitih čitanja vrlo često nisi pravili nikakve sadržajne probleme ali jesu povlačili pitanje da li se riječ Davud može čitati i u formi Duvad na primjer.

Svijet se naravno nije promijenio, to što sada skupljamo više informacija i uopćeno posjedujemo mnoštvo informacija uopće ne mora da bude prednost u svakom kontekstu, štaviše, koronakriza je pokazala kako sistem može da bude vrlo fragilan kada se niz informacija sakuplja u modelima tako da je niz ulaznih informacija vrlo nepouzdan uz niz drugih varijabli koje su shodno različitim kontekstima i subjektivnim interpretacijama vrlo promjenljive. Milioni radova se objave ali to ne znači da imamo milione otkrića ili modela koji jasno i precizno predstavljaju stvarnost. Ekonomija to dobro razumije pa što bi Dani Rodrik zaključio, da li je neki model kvalitetan i praktičan ovisi. Da li će dizanje minimalne nadnice polučiti pozitivne ili negativne ishode ovisi o nizu varijabli što znači da svako tržište nosi svoju zasebnu priču. S kur'anskom tradicijom je vrlo slično. Ibn al-Džini će u svom kapitalnom djelu ''al-Muhteseb'' napisati jednu vrlo smionu tezu koja će biti centralni dio ove knjige a to je da nekanonska čitanja iako se ne uče na molitvama iz straha od njihova širenja da on vjeruje da su ta čitanja, koja se nazivaju ustvari izuzecima ili odstupajaćim čitanjima, varijacije koje je Bog naredio da se prihvate te da su i ona obavezujućeg karaktera.

Iako i sam vrlo često koristim termin nekanonsko čitanje činjenica je da se tradicionalno operira terminom odstupajuće (šaz) pa sljedstveno tome Ibn al-Džini prihvata ova čitanja kao dio jednog sistema s tim da i odstupajuće varijante pojednostavljeno dijeli na one koje su stabilne i unutar ukupne strukture imaju svoje mjesto kao i unutar zajednice i varijante koje su mahom proizvod vrlo subjektivnih i neutemeljenih radnji. Protokom vremena i širenjem rane muslimanske zajednice sve je bilo više različitih čitanja. Ne znači da ona kao takva uopće nisu postojala u oralnoj tradiciji, već da kao informacija postaju dostupne i tu dolazi do problema. Sve više informacija o tome kako se određeni dijelovi Kur'ana mogu čitati na ovaj ili onaj način počelo je da pravi informacijsku buku i umjesto obogaćivanja ukupnog znanja o Kur'anu dešavalo se ono što Nate Silver navodi i za cijeli savremeni sistem Big Data: većina podataka je samo buka, kao što je i većina univerzuma ispunjena praznim prostorom.

Al-Dani je u 11. stoljeću shvatio da broj reprodukcije različitih čitanja kur'anskog teksta je neophodno i zadovoljavajuće spustiti na 2, tako da svaki epigonski tradicijski podučavatelj Kur'ana ima iza sebe dva prihvaćena prenositelja. Tom metodom svi ostali koji su iz razloga što se njihova čitanja mahom nisu poklapala sa onima koja se mahom praktikuju unutar muslimanskih zajednica postali dio tradicije odstupajućih čitanja koja nalazimo danas u ranim prijepisima Kur'ana upravo u ovom periodu do 11. stoljeća. To je otprilike i teza Shady Nassera u knjizi ''The Transmission of the Variant Readings of the Qur'an''. Jednostavna je. On će kazati: ''Muslimanski učenjaci težili  su objedinjenu teksta s ograničenim brojem varijanti, ali što su sakupljali više varijanti prenošenja  sve su više imali varijanti s kojima su se morali suočavati.'' Epidemiološkim rječnikom kazano što je R broj bio veći problem je bio sve ozbiljniji i niko nije mogao načiniti jedan model već je samo imao mogućnost da kreira moguće ishode i scenarije. Uvođenjem broja R u okviru kur'anske tradicije broj čitanja je postao ograničen, poznat, a sam sakralni tekst time stabilan. Epidemija raznolikih čitanja se smirila, dovela u red, a odstupanja nisu odbačena već prihvaćena unutar sistema kao pojave koje vrijedi istraživati. Mnoštvo podataka u jednom momentu nakon svesilne buke koju su proizvodili rezultirali su kvalitetnim sistemom koji kontrolila moguće ishode i primarno teži da obuhvati pouzdane i vrijedne informacije.

Rješavanje buke u kontekstu kur'anske tradicije

S mnoštvom informacija vrlo je jednostavno naći se u hodanju između korelacija bez kauzalnosti. Takvi primjeri naravno postoje unutar kur'anske tradicije i to se najočitije može primijetiti kada se određene riječi razumijevaju sljedstveno klasičnom arapskom iako je riječ samo o korelaciji. Havarijuni je riječ kojom se u Kur'anu govori o apostolima i to je njeno osnovno značenje budući da je riječ o posuđenici iz geez jezika iako se mahom ova imenica povezivala sa arapskim korijenom 'hvr' pa su tefsiri ispunjeni interpretacijom da se imenica Havarijuni odnosi na ljude bijele odjeće, ili figurativno na one koji su čisti i iskreni u svojoj misiji. Od istog korijena je nama poznata imenica hurije, što podrazumijeva između ostalog bijelu put. Iako dakle postoji korelacija u jeku bujice informacija klasični autori su često gubili iz vida da se u ovom slučaju radi tek o sličnosti koja zavarava stvarnost. Kontekst je veoma važan, tako da je u ovom slučaju konktekst jedan metod kojim se problem značenje imenice Havarijuni da riješiti.

Zarazne bolesti su takve prirode da netačni podaci mogu stvoriti navodni problem ekstrapolacije ali i kada on stvarno postoji onda se kako tome svjedočimo nekoliko mjeseci broj R pokušava svesti na vrijednost ispod 1, a unutar kur'anske tradicije različite moguće varijante čitanja su  brojem R svele ekstrapolacije na minimum smanjivši rizike i uspostavivši stabilan sistem. Projekcije se ne mogu raditi na samo nekoliko poznatih. Nedostatak adekvatnih i pouzdanih informacija tjera nas ka projekciji mogućih scenarija. Osnovni kur'anski skeletonski tekst (rasm) počiva na modelu koji ostavlja prostor za projekcije različitih scenarija budući da samoglasnici kada se ubacuju ishodi mogu da se mijenjaju, pa da se ne bi desila potpuna kriza sistema uspostavljeni su modeli kontrole vrlo mogućih ishoda. U situaciji kada su podaci bučni fokus je na procesu, pa je tradicija čitanja kur'anskog osnovnog teksta mahom bazirana na procesu predikcije i stvaranju sigurnosti o budućnosti. Kao što su neke azijske zemlje u odsustvu adekvatnih odgovara znanosti posegnule za nekim tradicionalnim metodama zaštite od koronakrize tako je i kur'anska multiformna tradicija čitanja pažnju svela na same procedure dok se nije došlo do rješenja sa ograničavanjem broja prenositelja (R) na vrijednost 2. Kur'an naravno ima svoju zasebnu tradiciju ali je to ujedno i tradicija koja se kao i mnoštvo složenih različitih kompleksnih sistema našla na udaru problema najezede bujice nekontrolisanih informacija. Tokom nekoliko stoljeća sistem se ustabilio i mogući neželjeni scenariji postali su kontrolisani a za što je bilo potrebno vrijeme. Želja za brzom intervencijom, odgovorom i idealiziranjem znanosti tokom koronakrize dovela nas je u situaciju našeg nepoznatog autora s početka teksta koji škraba po vrijednom rukopisu i luta između sfere gatanja i čiste monoteističke vjere, pogađanja i nagađanja. Kur'anska rukopisna tradicija je kreirala generacijski takvu strukturu i sistem da su pogađanja i nagađanja i igranje ruleta prilikom čitanja sakralnog teksta vrijedno onemogućena. Za to je bilo potrebno vrijeme i u konačnici je to bilo jedno kolektivno postignuće pa se mnogi metodološki izumi i procedure u i oko kur'anskog skeletenskog teksta ne pripisuju pojedinačnim zaslugama.