Utkana antikrhkost

 

Tradicija antikrhkosti (pergament)

Kad je već zapadao snijeg a društvenim mrežama se raširila priča o tome kakav je to tobože stav IZBiH posrijedi Pfizerove i Modernine RNK vakcine jer navodno sadrže svinjski želatin red je prisjetiti se Tolstojeve pripovijetke Mećava. Idealna je to pripovijetka za čitati dok pijete čaj u toplom domu nakon što ste prevalili put zasut snijegom sa svih strana ne razmišljajući mnogo da li nastaviti put ili ne u modernim kočijama na četiri točka što ih goni mnogo više konja nego li u vrijeme Tolstojeva iskustva. Mećava je pripovijetka u kojoj se akteri okreću protiv vjetra, udaraju naprijed po dubokom snijegu, a konj što goni po nesnosnoj mećavi nezgrapno galopira po bijeloj pustinji. Snijeg pada li pada, i u toj surovosti postaje potpuno jednoličan. Zvukovi što se čuju su podrugljiva igra vjetra i škripanje suhog dubokog snijega. Nelagodnu i surovu narav te bijele pustinje razbija Ignatovo podzviždavanje. Na početku pripovijetke Tolstoj započinje dvojbom da li putovali ili ne, nije li bolje ne putovati po noći i time izbjeći ludo i sumanuto tumaranje i mogućnost smrzavanja. Na te dvojbe kočijaš odgovara riječima – A bog ti ga zna – a na konkretno pitanje da li će stići do odredišta – Moramo stići – a kasnije usred potpune nepoznanice kočijaši nevoljno reaguju na pitanje gdje se to uopće nalaze.

Tolstojeva družina će stići na odredište, ali sve dok put traje, potpuno nepredvidiv i nesiguran, u prkosu vjetru i snijegu što zaklanja zvijezde na nebu kao i posljednju nadu ugodnosti, stalno se proteže misao o tome kakve su šanse da će se izbjeći smrzavanje i put privesti konačno kraju. Dirljivo pripovijedanje o ljudskoj sudbini stalnog suočavanja sa nepredvidivim trenucima i razmišljanju kakve su uopće šanse za uspjeh je misao koja prati čovjeka odvajkada, a vrlo dobro je ta misao izražena u raznolikim tradicijama, posebno u okrilju prava: Hamurabijev zakonik, rimsko pravo, judaističko a u konačnici i islamsko pravo. Tolstoj na samom početku puta iako već kasno je svjestan da se na put nije trebalo krenuti, ali kada već jeste, rodila se probabilistička misao ili teorija vjerovatnosti. To je misao i ideja koju smo danas utkali u raznolike alate modeliranja, od ekonomije do pandemije, od 17. stoljeća i Pascala, počeli smo je iskazivati numerički, pa je postala nezaobilazna grana matematike, ali nemojmo smetnuti s uma da mi stalno računamo broj povoljnih ishoda i broj mogućih ishoda, te pokušavamo temeljeno tome donositi određene odluke. Suština je da težimo što jasnije zahvatiti u more nesigurnosti i doći do odredišta slijedeći Tolstoja koji nagađa kakve su šanse za povoljni ishod a ne kočijaše koji su se prepustili velikoj izloženosti slučajnosti.

Pfizerove i Modernine RNK vakcine nemaju svinjski želatin, pa prema tome IZBiH uopće ne mora da traga za utabanom bogatom islamskom pravnom tradicijom o vjerovatnosti mogućih ishoda ali budući da se ova tematika poput vjetra u Mećavi podrugljivo zaigrala dovodeći pod znak pitanja zrelost IZBiH i njeno galopiranje kroz mećavu što nas je zadesila htio sam samo napisati koji redak o tome zašto religijske tradicije kakva je islamska nikada ne smijete potcijeniti u igri vjerovatnosti ili probabilizma jer je to tradicija koja ima golemo i viševjekovno iskustvo u (ne)numeričkom igranju s našim vrlim svijetom nesigurnosti u trenucima izraženo visoke volatilnosti. Košarica islamske tradicije nije ispunjena poput globalnog indeksa vlasničkih udjela robama, dionicama, nekretninama, i obveznicama ali jeste ispunjena jednako šarolikim i zahtjevnim projektima koji su morali da se suoče sa vjerovatnošću i nagađanjem mogućnosti povoljnih ishoda. Kur'an je osnovni utabani put stvaranje jedne protukrhke tradicije ispisane na pergamentima u igri obostrane saradnje oralne i pisane tradicije s izvjesnom dozom elastičnosti i fleksibilnosti pri čitanju Teksta kreirane s naumom visoke vjerovatnosti pozitivnog ishoda.

To se i desilo, pa je Kur'an od samog početka vrlo stabilan tekst i jedna zasebna tradicija protukrhkosti koja je iz stoljeća u stoljeće postala vrlo otporna na izvanjske moguće negativne utjecaje. Pravo je oblast koja odvajkada unutar sebe se bavim teorijom vjerovatnosti i nagađanja mogućnosti pozitivnih ishoda. Svjedok ukoliko je u bliskom srodstvu s optuženim u raznim tradicijama se ne uzima u obzir zbog visoke vjerovatnosti negativnog ishoda po konačni sud. Talmudsko je pravilo slijedi većinu pa ukoliko je meso nepoznatog porijekla a većina mesara na datom mjestu se drže košer normativa meso je košer. Neko će možda dovesti pod znak pitanja ovo (ne)numeričko probabilističko teoretisanje ali činjenica je da je riječ o pravilima koja podrazumijevaju računanje mogućnosti pozitivnog ishoda. Ništa drugačije nije ni sa islamskom tradicijom. Kur'an, a ovo mi je ustvari tek uvod u tekst koji želim da pišem o Kur'anu kao protukrhkoj tradiciji, je Tekst koji sažima tradiciju rečeno Mandelbrotovim riječima Nuhovog i Mojsijevog efekta – efekt crnog labuda i efekt izrazite volatilnosti.

Krhkost često nije dio preživjelih religijskih tradicija (stotine ili hiljade godine preživljavanja)

Ukoliko se ozbiljno i pažljivo pozabavite tradicijom različitih religija prizor je daleko od tobože neke jednoličnosti. Nemoguće ih je gledati tražeći zvijezde na nebu dok vam ih snijeg skriva i zasipa vas po očima. One su utkale u sebe mahom vrlo ozbiljne sisteme suočene s jednim primarnim ciljem, preživljavanjem. Te heuristike preživljavanja često nas vode nezgrapnom galopiranju, pa zaboravljamo da mnoge religije nisu preživjele ili ukoliko to jesu nisu postale protukrhke, štaviše, još su izloženije krhkosti. Lično sam razgovarao i upoznao se u određenoj mjeri sa Jezidima, njihove norme o dozvoljenosti braka unutar istovjetne zajednice, i dominantna oralna kultura, su neki od razloga što iako su preživjeli su ostali jedna krhka zajednica koju događaji visokog nepredviđenog rizika mogu dovesti do pred sam momenat istrebljenja (rat i nestabilnosti Iraka u 21. stoljeću). Druge religijske zajednice su postale vrlo otporne, kreirale su ili nastavile slijediti određenu nit svoje tradicije i postale su tokom protoka vremena antikrhke.

IZBiH pripada krugu islamske kulture i tradicije, i ma kakav subjektivan stav imali o islamskoj tradiciji, ona je posredstvom osnovnog Teksta razvila takve mehanizme protukrhkosti da hipotetički zamislimo samo za potrebe teksta i navođenje primjera da Pfizerove i Modernine RNK vakcine  sadrže svinjski želatin tu bi se vjerujem uključila tradicija vjerovatnosti ishoda utkana u islamskom pravu i kur'anska pisana i oralna tradicija koja sadrži u svom skeletonu vrlo skladan sistem antikrhkosti. Strvina je zabranjena u islamu ali u pravnim spisima ćete naći vrlo bogate polemike o vjerovatnosti dozvoljenosti konzumiranja sira ukoliko je korišteno sirište bilo od strvine. Po teoriji vjerovatnosti islamski pravnici su polemisali o siru koji je proizveden na tradicionalan način upotrebom sirišta od strvine. Budući da je islamska tradicija multiformna i policentrična (i to je čini naravno antikrhkom) dva su stava se raširila (dozvola i zabrana) ali dio učenjaka koji je dozvolio upotrebu sirišta strvine za proizvodnju sira vodio se između ostalog i argumentom vjerovatnosti. Količina upotrijebljenog sirišta je neznatna da bi u konačnom ishodu utjecala na moguću promjenu suda.

IZBiH ima obilnu košaricu nakupljenu tradicionalnim prevaziđenim mećavama da naprosto kada je riječ o članovima i široj zajednici krhkost je nedopustiva a probabilistički jasno je da vakcine nose visok postotak vjerovatnosti pozitivnog ishoda. Kur'anska tradicija čuva tradiciju preživjelih varijanti čitanja Kur'ana ali i čitanja koja su postala nestandardna i samo su ''preživjela'' u memoriji, razasuta po rukopisima. Krhkost i antikrhkost, preživljavanje zajednice i njen dolazak do odredišta, probalističke kalkulacije, su dio sveukupne islamske tradicionalne košarice, i tu ne bi trebalo biti mjesta za izlaganje visokim nepredvidim rizicima Mećave.