Amadžurov Kur'an

 

Amadžurov Kur'an primarno je bio vakuf za grad Tir (Sur), današnji Liban, a nekada vrlo značajna trgovačka luka u antičko doba

Postavio sam na blog obavijest o predavanju koje će se zbiti 13. januara o Amadžurovom Kur'anu koje će održati Ahmed Šakir, ali budući da je predavanje na arapskom jeziku te prema tome rezervisano je nažalost samo za govornike arapskog jezika navest ću ovdje samo neke osnovne informacije o ovom prepisu Kur'ana iz druge polovine 9. stoljeća. Koliko sam ja upoznat i što je meni lično dostupno od informacija o ovom kur'anskom primjerku nije ništa pisano na bosanskom jeziku, tako da je ovo ujedno vrlo moguće prvo pisanje o nekim osnovnim podacima o ovom Kur'anu na našem jeziku. Nadam se da ću imati priliku napisati opširniji rad o Amadžurovom Kur'anu, pa to i objaviti, ali za sada iskoristit ću prostor na blogu kako bih ukratko predstavio historijat Amadžurovog Kur'ana, te zbog čega je on uopće značajan.

Prvo i osnovno što je potrebno da znate o ovom Kur'anu jeste da je to najstariji primjerak Kur'ana za koji znamo precizno u kojem periodu je nastao ili nastajao da budem precizniji, te s kojom namjerom. Nazvan je Amadžur iz vrlo prostog razloga. U periodu od 870-878 godine Amadžur al-Turki je imao upravu nad Damaskom. Iako ne posjedujemo mnoštvo informacija o njegovoj ličnosti tu i tamo pojavljuju se određena kazivanja o njemu ali ono po čemu je definitivno ostao zapamćen i za što možemo sigurno potvrditi na osnovu materijalne građe jeste njegov projekat uvakufljavanja Kur'ana, pa tako na folijama iznad ajeta koji su inače pisani u tri reda piše da je dati Kur'an Amadžurov vakuf. Dok čitate ovaj primjerak Kur'ana uvijek vam pred očima visi Amadžurovo ime, te zbog toga je ovaj Kur'an jednostavno poznat pod imenom Amadžurov Kur'an.

Nastao je dakle kao projekat uvakufljavanja što je praksa koju ćemo vrlo često vidjeti ali i jedna važna informacija posrijedi očuvanja kur'anskog teksta. Za svaku vlast i posjednika vlasti sačiniti prepis Kur'ana i uvakufiti ga je predstavljao prestiž, a to je za samo očuvanje Kur'ana bilo veoma značajno. Budući da nije postojala intenzivna težnja vlasti da rade na uništenju Teksta, naprotiv, dika je bila čuvati kur'anski tekst, te pokrenuti projekat prepisivanja i uvakufiti ga, to je za samo očuvanje Teksta bio veoma bitan kontekst.

Nastanak Amadžurovog Kur'ana je dakle period druge polovine 9. stoljeća. Čemu će se tačno posvetiti Ahmed Šakir u svom predavanju o ovom primjerku ne mogu znati pa ću navesti još jedan važan detalj posrijedi ovog prepisa Kur'ana. To je detalj koji mene lično najviše interesuje neovisno o historijatu prepisa, njegovoj geometriji, i gdje se sve nalaze folije ovog prepisa. Folije su razasute od Turske do Velike Britanije a jedna se folija čak nalazi u Tokiu, Japan, a najviše ih se nalazi u Turskoj (242 folije). Nažalost, ukupan broj folija za koje se trenutno zna čini tek oko 7,2% ukupnog teksta, ali i to je sasvim dovoljno da se sačini jedna okvirna slika o ovom primjerku.

Posrijedi vokalizacije ovog primjerka primijetit ćete vrlo brzo da je riječ o varijanti vokalizacije čitanja za koje sada već možemo smatrati da pripada predmetu fosiliziranih čitanja Kur'ana ili što bismo mi naprosto nazvali <šaz> čitanjem. To je praksa čitanja koja nije ispunjavala potreban nivo standardizacije kako bi unutar zajednice postala opće prihvaćena. To odmah primijetite na primjeru harmonizacije vokala, pa pronominalni sufiks -hu- slijedi harmonizaciju samo kada ide uz prijedlog -bi- (بِهِ ) -bihi- međutim u svakom drugom slučaju pronominalni sufiks -hu- egzistira u vokalnoj nerhamonizaciji.

Na primjer, Ibn Halawayh u svom djelu o šaz (nestandarnim) čitanjima Kur'ana navodi da je Hasan al-Basri imenicu al-Indžil (Evanđelje-kod nas se uglavnom prevodi ekvivalentom Indžil) čitao al-Andžil i to upravo imate ovdje u ovom primjerku. Doduše, posrijedi vokalizacije pratimo dvije boje, crvenu i zelenu, pa crvena označava standardno dominantno čitanje i to je al-Indžil, a zelenom je označeno i čitanje al-Andžil. U 65. ajetu sure Ali Imran upravo pri spomenu imenice al-Indžil koristi se i pronominalni sufiks -hu- uz sekundardni prijedlog -b'ade- (بعد + ه ) prije kojeg stoji pravi prijedlog -min- (من) pa u svim standardnim čitanjima sekundarni prijedlog se ponaša poput imenice i posljednji radikal se vokalizira kesrom (vokal -i-) => (min b'adi) pri čemu slijedi vokalna harmonizacija pronominalnog sufiksa -hu-; uzmemo li sada Kur'an u ruke i otvorimo li ovaj ajet čitat ćemo ovaj dio – min b'adihi; ali slijedimo li vokalizaciju Amadžurovog Kur'ana čitat će se – min b'adi(hu) – pronominalni sufiks -hu- obitava u neharmonizaciji.

Primjera je nekolicina posrijedi ovog prepisa o kojima kao što sam rekao se usrdno nadam da ću biti u prilici da detaljnije napišem kompletan rad, ali za sada ovo je dakle osnovno što vrijedi znati posrijedi ovog prepisa:

zna se kada je uvakufljen, 876 godina,

zna se ko ga je uvakufio, Amadžur al-Turki

vakuf je bio namijenjen za grad Tir (na arapskom Sur) u Libanu, nekada vrlo značajna luka i trgovački grad Fenicije

prepis je vokaliziran ali nema dijakritičke tačke, boje koje se koriste su crvena i zelena za vokaliziranje

prepis predstavlja varijante čitanja koja nisu danas prepoznate kao standardne

prepis koji pokazuje historijski tok evolucije kiraeta (varijanti čitanja Kur'ana) te da je 9. stoljeće još uvijek period nekristalizirane standardizacije

za ljubitelje arapskog jezika nekoliko je primjera koji nisu u skladu s današnjim stadardnim arapskim jezikom tako da je ovaj primjerak Kur'an i vrijedan materijal posrijedi evolucije arapskog jezika

Prikaz ajeta br. 65 iz sure Ali Imran Amadžurovog Kur'ana:

Folija je iz dijela Amadžurovog Kur'ana, Cambridge University Library, MS Add. 1116