Kur'anski ples bojama – kur'anska višeslojnost

Ples kojem je vrlo malo posvećeno pažnje, kako na drugim jezicima, tako i na našem, jeste kur'anski ples bojama. Bojama u ranim prepisima Kur'ana, i to posebno onima iz abasidskog perioda, počela se pridavati veća pažnja u posljednje dvije dekade, ali je tu još mnogo toga za istražiti. Boje nas po svojoj prirodi vode ka kreativnosti i inovativnosti. Neophodno im se samo prepustiti i osluhnuti šta nam kazuju. Kada govorim o ortografiji kur'anskog teksta, želim da na umu imamo ples. Mislim to, naravno, figurativno, a nadam se da ću uspješno dočarati i zašto. Rani prepisi fragmenata Kur'ana – koji su sačuvani – čaroban su izvor bitnih informacija o Kur'anu. U njima obitava snažna inspiracija koja vas goni da se osjećate lepršavo i uživate u svim čarima tih prepisa. Kada imate pred sobom te šarene fragmente Kur'ana i iznijansiranu upotrebu boja za jednostavnije razumijevanje Kur'ana, uistinu se osjećate kao da izvodite vrlo ozbiljan ples u kojem je svaki korak jasno osmišljen. Ti planski koraci vas ne sprečavaju da osjetite sebe i uživate u određenom vidu slobode. Bogatstvo kur'anskog plesa bojama ogleda se u spremnosti rane muslimanske zajednice da uživa u slobodi raznolikosti arapskog jezika. U prethodnom tekstu sam počeo, nadam se, dugo putovanje predstavljanja očaravajuće historije razvoja kur'anske ortografije. Koliko nam boje u svakodnevnom životu pomažu da ostvarimo različite namjere, te da uživamo u raznolikom svijetu pomno iznijansiranih boja, tako su i u svijetu kur'anske ortografije boje neophodan instrument razumijevanja kur'anskog skeletonskog teksta. 

Danas nam je čitanje Kur'ana poprilično olakšano budući da je sistem suglasnika i samoglasnika jednostavan te, ukoliko poznajemo arapsko pismo, sve što nam preostaje je da učimo Kur'an bez suočavanja s nekim većim problemima. Kako sam zborio u prethodnom tekstu Kur'anski ples bojama, historijat kur'anske ortografije počinje prevashodno s osnovnim skeletonskim tekstom u kojem čak ni suglasnici nisu uvijek označeni, a tek samoglasnici. Već s abasidskim periodom sve je učestalija upotreba boja za razlikovanje kako samoglasnika tako i suglasnika. Koliko god upotreba različitih boja mimo crne i kafene olakšavala dekodiranje kur'anskog teksta, njegova priroda multiformnosti (različiti kiraeti) dolazila je do izražaja, a pisari se nisu libili predstaviti raznolike mogućnosti čitanja Kur'ana. O tome svjedoče sačuvani kur'anski fragmenti iz abasidskog perioda. Prepisi s raznolikim bojama za označavanje suglasnika, samoglasnika, glotalne pauze (hemze), geminacije, dugog samoglasnika ā, asimilaciju konsonanata i dr. uglavnom datiraju iz perioda 9. i 10. stoljeća. Kao što se u ranom djetinjstvu radujete bojama, a baš mnoštvo kognitivnih igara se svodi upravo na igru s bojama, tako i rani fragmenti kur'anskog teksta u vama bude dječiju znatiženju i interesovanje kako da budete što kreativniji, te da rješavate određene zagonetke koje se nađu pred vama. Boje su, u određenom historijskom periodu, služile za jednostavnije razumijevanje Kur'ana, ali već u novije doba – recimo 20. stoljeće – autori nisu potpuno sigurni šta tačno koja boja predstavlja. To jeste izazov, ali niti jedan čaroban i magičan put nije bez izazova. 

Boje koje najčešće možemo da vidimo u ranim prepisima Kur'ana su nijanse crvene, zelene, plave, žute, a ponekad i zlatne, te narandžaste. Ti šareni elementi obogaćuju kur'anski tekst formom i sadržajem, tako da sam pogled na rane prepise Kur'ana budi izrazito divljenje neovisno o izazovima koji se tek nalaze pred vama. Istina, prije ćete nabasati na radove o umjetničkoj vrijednosti određenih rukopisa nego li o samom sadržaju ortografije, ali to je posljednjih godina uveliko promijenjeno. Svaki rukopis je zaseban, pa je dosta toga neistraženo, tako da vas samo jedan ajet može obuzeti danima kako biste dokučili pisarev naum ili barem to pokušali. U tome i jeste razlika između današnjih primjeraka mushafa i tih ranih. Mnoštvo modernih izdanja više je u funkciji savremene industrijske potrebe zadovoljenja efikasnosti šire publike, tako da imamo predivne štampe koje nam olakšavaju da bez velikog truda i razmišljanja čitamo kur'anske ajete. To nije slučaj s ranim prepisima. Oni igraju ulogu razvoja kur'anske ortografije, predstavljanje regionalnih razlika u učenju Kur'ana, te težnju zajednice da što kvalitetnije sačuva kur'anski tekst. Čitanje nekog prepisa iz 8. ili 9. stoljeća uglavnom vas odvede ka tome da samo s jednim ajetom živite danima za razliku od savremenih primjeraka gdje je naprosto sve tako pripremljeno da je vaša uloga da samo čitate što više bez dugotrajnih stanki. To ću jasnije predstaviti na primjeru prepisa Kur'ana Arabe 341b i Arabe 350b. Na osnovu materijala iz ova dva primjerka objasnit ću šta koja boja pokazuje i otkriva, te ulogu boja u buđenju izrazite intelektualne radoznalosti. Svijet boja nam, ukoliko mu se prepustimo, pomaže da budemo kreativniji, te da svoju okolinu i kulturu u kojoj uživamo vidimo jasnije. 

Boje u svrsi kur'anske višeslojnosti

Prepis Kur’ana Arabe 350b, Nacionalna biblioteka u Francuskoj, sura al-Nadžm, ajet br. 32

Proljeće je godišnje doba kada se radujemo zbog raznolikosti boja bogate flore koja počinje da nadvladava skromno obojeni svijet zime. Budući da je proljeće urezano u našoj memoriji kao simbol rađanja, ustanuća i preporoda, tako i u kur’anskoj ortografiji raznolike proljetne boje Kur’anu su donosile preporod i nove pomake u razvoju kur’anske ortografije. Otvorimo li prepis Kur’ana Arabe 350b, koji se nalazi u Nacionalnoj biblioteci Francuske, uočit ćemo odmah ugodan ambijent kur’anske flore, tačke raznolikih boja što uljepšavaju pješčano obojeni ambijent osnovnog kur’anskog teksta. Iz prepisa Arabe 350b izabrao sam 32. ajet sure al-Nadžm i to jednu riječ čija je okolina obogaćena proljetnim ambijentom. Obojena crvenom, oker-žutom i zelenom bojom. Riječ je o dijelu ajeta majki vaših (ar. ummehātikum) koji se unutar standardnih deset varijanti učenja Kur’ana (kiraeta) čita na tri načina: a) (u)mm(e)hātikum b) po Hamzinom kiraetu se čita (i)mm(i)hātikum zbog vokala (i) na konsonantu (n) iz prethodne riječi te c) po al-Kisaijevom kiraetu (i)mm(e)hātikum. Promjene se dešavaju na dva mjesta koja sam naglasio zagradama. Prvi samoglasnik dolazi u kombinaciji u-i-i, a drugi samoglasnik se mijenja u kombinacijama e-i-e. Konsonant (t) je označen s dvije kose crtice, tako da u najstarijim prepisima imamo sistem označavanja konsonanata dijakritičkim oznakama upotrebom tački ili kosih crtica. 

Tri čitanja, koja se nalaze unutar deset standardnih varijanti učenja Kur’ana u primjerku Arabe 350b, označeni su trima bojama što je vrlo lahko uočljivo. U toj lijepoj kur’anskoj flori kriju se crvena boja koja označava najraširenije čitanje (ummehātikum), zelena boja koja označava Hamzino čitanje u kombinaciji i-i (immihātikum) te oker-žuta koja označava al-Kisaijevo čitanje u kombinaciji i-e (immehātikum). U ovom primjeru, uloga triju boja je da prikažu sve tri moguća standardna čitanja. Nemojmo, ipak, smetnuti s uma da uglavnom crvena boja uvijek igra ulogu  ukazivanja na najraširenija čitanja unutar standardnih varijanti, ili kada pisar naglašava nestandardne varijante čitanja, crvena boja obilježava osnovno normirano čitanje. Ostale boje ambijent čine bogatijim i pokazuju svu raznovrsnost i kulturu kur’anske multiformnosti, tako da u ovom slučaju zelena i oker-žuta boja naglašavaju prirodnu slojevitost kur’anskog teksta. U vrlom svijetu boja uživamo u različitosti, višeformnosti i, u konačnici, slojevitosti. Boje nam otkrivaju te slojevitosti u desetinama različitih nijansi, i baš su taj ambijent pisari preslikali na kur’anski tekst koji je po svojoj prirodi intrinzično višeslojan.  

Prepis Kur’ana Arabe 341b, Nacionalna biblioteka u Francuskoj, sura al-Fatir, ajet br. 36

U prepisu Kur’ana Arabe 341b uz crvenu, oker-žutu i zelenu pojavljuje se još jedna boja. Zatvarajući Arabe 350b, a otvarajući Arabe 341b, naš hod kur’anskom florom postaje bogatiji za  plavu boju neba. Specifičnost boja koje se nalaze u rukopisu Arabe 341b jeste što one sad predstavljaju još složeniji vid kur’anske višeslojnosti. Oker-žuta, zelena i plava sada predstavljaju slobodu pisara da predstave fleksibilniji ton kur’anske slojevitosti izražavajući i nestandardne forme čitanja što su mahom zabilježene u tradicionalnoj literaturi. U gornjem desnom uglu napisan je rimskim brojevima broj sure al-Fatir (35), te broj ajeta. Iako piše da je ajet br. 32, riječ je ipak o ajetu br. 36. U drugom redu počinje ajet br. 36 i crvena boja zadržava ulogu simboliziranja osnovnog standardnog čitanja. Njena uloga da predstavi prvi sloj osnovnog standardnog čitanja crvenu boju čini simbolom zajednice koja teži da uspostavi određen vid tekstualne stabilnosti dok ostale pridružene boje izražavaju svijest o višeslojnosti i zadivljujućem svijetu boja što izražavaju viševarijabilnost svijeta u kojem obitavamo. 

U ovom primjeru u nekoliko skupova možemo pratiti kako se koja boja ponaša u svojstvu ukazivanja na tekstualnu višeslojnost. Oker-žuta u prvom skupu se javlja uz morfem mīm što gramatički izražava množinu, pa se uz čitanje ovog dijela ajeta (lahum) ukazuje i na opciju (lahumu) a što je čitanje koje unutar deset standardiziranih učenja Kur’ana nalazimo na primjer kod Abu Džafera al-Madanija. U tom dijelu smo još uvijek unutar standardiziranih čitanja, ali već u narednom redu situacija postaje višeslojna i značajno složenija. Uz čitanje glagola yuqḍā u pasivu, forme koja je većinski prihvaćena kao standard, te označena crvenom bojom,  pojavljuje se i zelena boja koja ukazuje na nestandardno čitanje yaqḍī,  ali koje je zabilježeno u tradicionalnim izvorima. Potom slijedi saradnja sve četiri navedene boje kojima se sugerira na mogućnosti čitanja prijedložne fraze alayhim (‘alā (على) + lična zamjenica  (همhum) u nekoliko formi: alayh(i)m – alayh(u)m – alayh(i)m(u) – alayh(i)m(i). Plava boja u trećem skupu označava nestandardno čitanje, a isto to se dešava i u petom skupu s glagolom nadžzī u formi prvog lica množine gdje se pojavljuju plava i oker-žuta boja označavajući druge varijante čitanja. Tim plesom boja kur’anski tekst izražava određenu dozu svjesnosti zajednice da je Tekst po svojoj prirodi višeslojan, te da kao takav ujedno oslikava i prirodno stanje naše svakodnevne zbilje izražene upravo u složenoj upotrebi jezika kojim opisujemo teškoću uhvatljivosti ljudskog ponašanja zbog čega uvijek živimo u određenom vidu nepredvidivosti. U petom skupu glagol nadžzī (mi ćemo kazniti) označen je crvenom bojom čime je iskazano standardno čitanje. Plavom je označeno čitanje koje sam nalazio da jedino spominje al-Alusi, moguće u formi nudžāzī (نجازي), a oker-žutom, čije sam simbole naslikao u skupu, vokalizacija je koju sam za sada samo našao u ovom obliku u neistraženom prepisu Arabe 341b. U razgovoru s uglednim profesorom Marijnom van Puttenom za sada je zaključak da je pred nama jedna interesantna zagonetka. Moguće je da oker-žuta označava particip aktivni yudžāzī (يجازي) ali vjerovatnije da je riječ o pasivnom obliku yudžāzē, te je u tom slučaju oker-žuta simbol za imalu (vokal a se približava u izgovoru dugim vokalima e ili i).

Kur’anski ples bojama, a što možete upravo i sami posvjedočiti, temeljim na materijalnoj građi ranih prepisa Kur’ana s naumom da predstavim kur’anski svijet boja koji svjedoči jednoj višeslojnoj i vrlo složenoj zbilji. Kako naša realnost nije oslikana crno-bijelim odnosima temeljenim na jednoj ili dvije varijable, tako ni kur’anski svijet u svojoj formi nije jednobojan. Kur’anski svijet boja oslikava vrlo složene odnose društvene zbilje koja se temelji na stalnom suočavanju s faktorima nepredvidivosti i zbog toga je neophodno koristiti ranu kur’ansku građu kako bismo naše razumijevanje Kur’ana podigli na viši nivo.