Kur'anski ples bojama

Riječ boja(e) se spominje u nekoliko kur'anskih ajeta i uglavnom s namjerom isticanja raznolikosti i raznovrsnosti. Boje su u islamskoj tradiciji veoma značajne glede historije kur'anske ortografije. Gledajući najstarije prepise kur'anskog teksta i zasebna djela o ortografiji Kur'ana moguće je zboriti o jednoj zasebnoj teoriji boja u ovoj oblasti. Pisati o bojama glede kur'anske ortografije zahtijeva obazrivo razumijevanje šta to uopće boje podrazumijevaju kada zborimo o ranim prepisima Kur'ana. Budući da boje, neovisno o islamskoj tradiciji, imaju raznolike konotacije i simboliku vezano za kontekst, nephodno je pažljivo sagledati šta sve možemo naučiti iz historijata boja unutar islamske tradicije i čuvanja kur'anskog teksta. Zboreći o Kur'anu, govor o bojama nam ne predstavlja nikakvu novinu. Svi smo na ovaj ili onaj način čitajući Kur'an ispred sebe imali šarene primjerke Kur'ana s raznolikim bojama koje uglavnom služe da nam olakšaju čitanje i na jednostavniji način predstave određena važna pravila koja se tiču učenja kur'anskog teksta. Uputimo li pogled ka najstarijoj sačuvanoj literaturi u kojoj se govori o historijatu boja u kur'anskom tekstu, te najstarijim primjercima prepisa Kur'ana u kojima se koristi nekoliko raznolikih boja, može se primijetiti da boje igraju nekoliko ključnih uloga: kontrola rizika od moguće kontaminacije teksta i izgradnja održive kolektivne tradicije, regionalno prepoznavanje prepisa Kur'ana, boje u svrhu razaznavanja konsonantskog skeletonskog teksta i vokaliziranog teksta, i boje u svrhu postavljanja granica posrijedi stabilnosti teksta nasuprot njegove fluidnosti.

Svaka ova tačka koju sam naveo zaslužuje zasebnu priču, a moja namjera je predstaviti na primjeru nekoliko ranih prepisa Kur'ana kakva je bila osnovna vizija uloge boja i svake boje zasebno. Zbog toga ću najviše pažnje posvetiti kur'anskom skeletonskom tekstu, i vokalima koji su predstavljali osnovnu dekodirajuću ulogu teksta. Osnovni kur'anski skeletonski tekst, a zbog toga ga i nazivam skeletonskim, se sastoji od konsonanata, a jasno je da bismo čitali bilo koji tekst neophodno je postojanje vokala. Arapski je takav jezik pa se uvijek moramo igrati s vokalima i razmišljati kako i na koji način da vokaliziramo ponuđeni tekst pred nama. Još slikovitije se to da predstaviti procesom dekodiranja koda. Zamislimo da je osnovni kur'anski tekst, a što ću predstaviti i slikovito, predstavljen u vidu jednog koda koji se sastoji od niza konsonanata. Konsonanti u početku nisu svi revnosno predstavljeni, pa nije sasvim jasno da li je riječ o ovom ili onom konsonantu, a vokali su odsutni. Proces dekodiranja kur'anskog skeletonskog teksta odvijat će se upravo pomoću obojenih tačaka, pri ćemu će svaka tačka igrati određenu ulogu što će doprinijeti jednostavnijem procesu dekodiranju teksta a time i njegovom čuvanju. Upotreba raznolikih boja u ranim prepisima Kur'ana izazivala je dramatične polemike, a sve će to doprinijeti kako regionalnim razlikama između Hidžaza i Iraka na primjer, tako i formiranju zasebne teorije boja kur'anskog teksta.

Stabilnost konsonantskog teksta

Korištenje rane sačuvane literature o ortografiji kur'anskog teksta  uz upotrebu materijala ranih prepisa Kur'ana između 7. i 10. stoljeća nudi mnogo opsežniji uvid u historijat razvoja kur'anskog teksta. Kur'an je sazdan kako na usmenoj tako i na pisanoj tradiciji, a upravo će boje igrati važnu ulogu u očuvanju te tradicije. Kako bi se tekst valjano čuvao i prenosio, te nivo mogućih tekstualnih kontaminacija sveo na minimume procesi prepisa Kur'ana su prošli nekoliko faza među kojima bih izdvojio dvije: a)  period posvećenosti skeletonskom konsonantskom tekstu b) period upotrebe raznolikih boja kako bi se tekst što jednostavnije dekodirao (čitao i učio). Prvi period je obilježen prepisima kur'anskog teksta tokom prvog hidžretskog stoljeća pri čemu se ističu crna i kafena boja (tamno-smeđa), a drugi je karakterističan po upotrebi raznolikih boja među kojima se izdvajaju crvena, zelena, žuta i plava. Svaka boja, ovisno o regionalnoj tradiciji, igra nekoliko uloga ali ipak se mogu izdvojiti one osnovne ili dominirajuće. Dvije boje se posebno izdvajaju kada je riječ o pisanju konsonanata i dijakritičkih tački, a to su crna i kafena. Govoriti o ovim bojama podrazumijeva razmišljanje o stabilnosti teksta i sučeljavanje s rizikom tekstualne kontaminacije. Al-Dani, (u. 1053 godine), u djelu o kružićima u obliku tački u Kur'anu al-Muhkam fi Naqt al-Masahif (Preciznost o punktuaciji mushafa) izdvaja crnu boju kao primarnu posrijedi razaznavanja konsonanata a ostale boje su tu kako bi iskazale druge važne elemente teksta, i to primarno vokale.

Namjera da se kur'anski tekst sačuva vrlo kvalitetno i precizno počinje s čuvanjem skeletonskog teksta, koji se ponaša poput koda. Pisari koriste kur'anske materijale čije porodično stablo seže do arhetipa (Osmanov mushaf), te prvo se zanimaju pravilnim prenošenjem koda. Kada kažem kod to činim figurativno i kako sam naglasio, a što ćete vidjeti i na ovoj slici, aludiram na konsonantski tekst kojem nedostaju vokali, te uveliko i dijakritičke tačke (punktuacije) za razlikovanje konsonanata. Primjer je iz rukopisa Kur'ana BnF Arabe 328a (Codex Parisino-Petropolitanus). Riječ je o prepisu koji datira iz 1. h. stoljeća (7. i 8. stoljeće), a F. Deroche smatra da ovaj prepis potječe iz druge polovine 7. stoljeća. Zborimo dakle o jednom od najstarijih sačuvanih primjeraka Kur'ana, a primjer sam uzeo iz sure al-Nisa, i to prvi ajet.

Bili u mogućnosti da pročitate ovaj ajet ili ne, jasno vam je šta podrazumijevam kada kažem kod. Čim upotrijebim tu riječ imam na umu pisanje konsonantskog teksta ogoljenog od pisanja vokala. U ovom primjeru kafena boja služi da se ispiše kosonantski kod, te povremeno upotrijebi za pisanje tački ponad konsonanata i da se označi kraj ajeta. Prvi naum pisara jeste dakle da se postigne stabilnost skeletonskog teksta, a to je nakon Osmanove standardizacije kur'anskog teksta bio veoma važan proces. Iako će al-Dani mnogo kasnije pisati o tradiciji ortografije kur'anskog teksta, vjerodostojno je prenio da se crna boja koristila za punktuaciju konsonanata iako ne navodi kafenu boja koja se koristili u ranim prepisima Kur'ana hidžaskim stilom pisma. Na ovoj slici možete vidjeti primjer prepisa Kur'ana kufskim stilom pisma poznatog pod imenom veliki umejadski Kur'an (Codex Sana DAM 20-33.1), koji datira s kraja 7. stoljeća ili početka 8. stoljeća (710-715 g.), a u kojem se koristi crna boja za pisanje konsonanata.

Pravilnim prepisivanjem koda postigao se prvi cilj, a to je smanjenje rizika od mogućih tekstualnih kontaminacija na minimum. Da se u tom procesu uspjelo moguće je, naravno, vidjeti iz uspoređivanja ranih prepisa Kur'ana s kasnijim pa ćete svjedočiti jednom odlično sačuvanom tekstu. Tvrdnja kako je razvoj teorije boja kur'anskog teksta ponikao u ambijentu namjerenom da kreira održivu i samodostatnu kolektivnu tradiciju najbolje se ogleda u crnoj boji što ispisuje jedan standardizovan kod u formi nanizanih konsonanata. Ti lijepo nanizani konsonanti predstavljaju proces suočavanja s rizicima, računanje mogućih ishoda, i korak po korak razvijanje jedne tradicije koja postaje anti-krhka. Da bi se taj proces doveo do kraja i da bi uopće postao potpuno otporan na sve moguće rizike neophodno je bilo jednobojni svijet obojiti raznolikim bojama. Ambijent jednobojnosti postao je mnogo prijemčiviji kada je pridodata crvena boja.

Crna, kafena i crvena boja

Na primjeru Arabe 328a i Codex Sana DAM 20-33.1 vidimo uredno i precizno nanizane konsonante koji kreiraju jedan kod koji tek treba da bude dekodiran. To je bio poseban izazov budući da su vokali mogli da se redaju raznoliko što je bio novi rizik s kojim se trebalo suočiti kako bi se kur'anski tekst sačuvao u punini. Ukoliko je crna i kafena boja igrala ulogu razaznavanja konsonanata, pa crvena boja je služila da uvede stabilnost u svijet vokala koji mogu biti razuzdani ukoliko se ne postave neke granice. To je bila uloga ovih boja – postavljanje određenih granica, normi i pravila, a sve u svrhu kalkulisanja s raznolikim rizicima koji su mogli ugroziti opstojnost kur'anskog teksta. Na primjeru Amadžurovog Kur'ana možete vidjeti kako to izgleda kada se crvena boja pojavljuje u prepisima Kur'ana u obliku crvenih tački.

Ovo je primjerak prepisa Kur'ana uvakufljenog u drugoj polovini 9. stoljeća i crvena boja se, kako  decenijama kasnije opisuje al-Dani, koristi primarno za označavanje vokala. Kur'anska ortografija se neće zaustaviti na crnoj, kafenoj i crvenoj boji, pa će svijet jednobojnih ekrana postepeno  preći i transformisati se u okruženje raznolikih i čarobnih boja. U Amadžurovom primjerku Kur'ana primijetit ćete kako se zlatna boja koristi dekorativno za označavanje kraja ajeta, ali za sada se zadržimo na crnoj, kafenoj i crvenoj boji. Čuvanje kur'anskog teksta je podrazumijevalo revnosno prepisivanje kur'anskog skeletonskog koda (konsonanti) za šta je mahom služila crna i kafena boja koje su se ujedno koristile i za pisanje dijakritičkih znakova s ciljem razaznavanja sličnih konsonanata. Kada se kod već jednom ispisao, kao što možete vidjeti slikovito na prepisu Kur'ana BnF Arabe, 328a uslijedili su novi izazovi, što je podrazumijevalo dekodiranje teksta. Dekodiranje je označavalo proces čitanja konsonantskog teksta i njegovu usmenu realizaciju. Budući da je samo jedan ajet mogao da se čita na više načina neophodno je bilo uvesti crvenu boju, a ona je uglavnom igrala ulogu da pokaže i predstavi određeno regionalno čitanje Kur'ana (kiraet) koje je bilo prihvaćeno unutar date zajednice. Crna, kafena, i crvena boja u prvim stoljećima prepisa Kur'ana igraju ulogu stabilizatora. Crna i kafena boja služe da što valjanije i vjerodostonije predoče skeletonsku konsonantsku sliku Kur'ana a crvena se najviše koristi kako bi se predstavilo preferirano čitanje. Nasuprot crvene boje koristit će se i druge boje (zelena, žuta, plava), a koje će imati za cilj da predstave i neke varijante čitanja koje nisu bile dominantno prihvaćene. Suočavajući se s raznolikim izazovima ove tri  boja će simbolično predstavljati sigurnost i antikrhkost. To su boje koje služe da kur'anski tekst učine otpornim na raznolike rizike, te ga u konačnici sačuvaju od mogućih kontaminacija. Svijet boja je čaroban, a rane muslimanske zajednice su iskoristile taj magični svijet kako bi Kur'an učinile sigurnim i otpornim na mnoštvo eksternih rizika. Boje su, naime, postale instrument u čuvanju zajednice omogućivši joj kvalitetnije memoriziranje vlastite tradicije.