Srebrenica, Spring, 1996.

Na ovoj fotografiji, koju je postavio SniperAlley.Photo na lijevoj stranici ovog primjerka mushafa, prvi red, je početak sure (46:15). Prije nego li objasnim ortografski šta je ovdje važno, a budući da ova slika predstavlja jednu u nizu koja ima svoju priču o genocidu u Srebrenicu, navest ću jednu simboliku koju trenutno primijetim. Genocid je namjera uništenja jedne etničke skupine u njenom cjelokupnom identitetu, a na ovoj konkretnoj slici ostao je trag koji nadilazi sve što genocid predstavlja. Kako ćete vidjeti na osnovu ortografije početka ovog ajeta, (46:15) predstavlja jedan mali trag evolucije, razvoja, preživljavanja, te čuvanja memorije. Sadržaj ajeta je o dobročinstvu, i to prema kome drugom, nego primarno prema roditeljima. Namjera mi je sada ostaviti sadržaj po strani budući da uvijek gledam da se držim onoga što mi ortografija mushafa može ponuditi sama po sebi. Sura al-Ahqaf, (46:15), predstavlja primjer kako kur'anski tekst u osnovi obitava. To je primarno u svojoj začetnoj prirodi otvoreni tekst, te tradicija koja nije u skladu s našim poznavanjem teksta. Mi smo naviknuti na gotove, statične, industrijski nastale tekstove. To nije slučaj sa tekstovima što krase tri velike monoteističke tradicije. Pojašnjeno, jedna rečenica se može čitati na više načina, a bogami i pisati. To je mehanizam koji je kur'anski tekst učinio anti-krhkim. Mushafi su pisani na pergamentu, a ljudi koji su radili na čuvanju Kur'ana su dobro znali u praksi kako sačuvati Tekst. 

Ovo je dakle priča o preživljavanju, jednog rukopisa, ali simbolično i naroda. U (46:15) na ovoj slici piše da se čini prema roditeljima dobročinstvo, a za riječ dobročinstvo korišten je infinitivni oblik (ihsan), tako da u originalu piše احسانا. Međutim, Kur'an je tekst koji ima svoje jako dobro razvijeno evoluciono stablo, pa je ovo takođe i tekst ''regionalnosti''. Zašto je regionalnost važna? Ona je davala Tekstu tu primjesu živosti i otvorenosti, nešto što današnji tekstovi nemaju. To je važan korak ka preživljavanju rukopisa. Što mi vidimo da je kontaminiranost u nekom prepisu, pa  to vrlo lahko može biti njegova priroda otvorenosti, pa tu valja biti oprezan. Govorimo dakle o prirodi egzistiranja teksta u multiformnosti ili viševarijantnosti. Sve su to mehanizmi, koji su jako dobro korišteni kako bi tekst preživio. Pričati o stranicama mushafa jeste ujedno i priča o preživljavanju, i čuvanju memorije o historijskim važnom trenutku. Na ovoj slici ajet je napisan tako da odgovara regionalnoj varijanti Kufe. Naime, poznato vam je, a možda i ne, da je Osman r.a., razaslao nekoliko mushafa po različitima regijama, tako da smo dobili evoluciono stablo Kur’ana s važnim primjesama regionalnosti. Nekada je neka regija mogla imati određenu varijantu čitanja, koja je svojstvena baš samo njoj. To je slučaj sa (46:15). I šta se sad dešava ovdje? Pa ovakav primjer pisanja ovog ajeta postoji samo u regiji Kufe, pa je Kufa ovdje izuzetak u odnosu na ostale regije (Hims ili Damask, Basru, Medinu i Meku). Ove navedene regije, Sirija (Hims ili Damask), Basra, Meka i Medina, ne pišu ovako ovaj ajet i imaju za nijansu drugačiju verziju.

Naime, otvorite li bilo koji rani prepisi Kur'ana ovo vas čeka (pogledati fotografije ranih prepisa Kur’ana koje sam postavio). Umjesto ihsan(an) - احسانا piše husn(an) حسنا, a budući da sačuvani prepisi uglavnom nisu s područja Kufe, već Sirije i Egipta, pa teško je u ranim prepisima naći (46:15) baš ovako napisan kao što je na ovoj fotografiji mushafa, koju prenosim od SniperAlley.Photo. Značenje se u suštini ne mijenja, već se samo koristi drugi infinitivni oblik istog korijena s istim značenjem. Pustite li sebi učenje Kur'ana na primjer po Veršu, na yotube, učenje će glasiti husn(an). On je iz Medine, i kao što rekoh, sve regije mimo Kufe, imaju istovjetno čitanje ovog ajeta u formi husn(an) حسنا. Sveti tekstovi su sveti između ostaloga, čini mi se, i jer nisu robusni. Materijali na kojima se pišu su dugotrajni, mehanizmi pisanja i čuvanja su vrlo razvijeni, sve se dokumentuje, bilježi, i pregledava. I, nema zaborava. Tradicija je dakle oralno + pisano, tako da jedna drugoj služi kao vid samokorekcije. Sve su ovo mehanizmi koji se mogu iskorisiti za čuvanje sjećanja na genocid u Srebrenici ali i ne zaboraviti mehanizam regionalnosti. Uz Srebrenicu je neophodno čuvati sjećanje i na ostale regije.

Primjeri ranih prepisa Kur'ana, u kojima (46:15) se piše po drugim regionalnim varijantama (Hims, Damask, Basra, Medina i Meka):