Historijat kafana

'Umda al-Safwa fi hill al-qahwa' (naslovna stranica)

Kada je riječ o kahvi sjećam se prije pet godina među prvim tekstovima na blogu bio je i jedan tekst koji se posredno bavio i historijatom pojave tržišta kahve kako u Hidžazu tako i generalno na prostoru Osmanskog carsta u 16. stoljeću što je obuhvatalo i Egipat. Sirijski trgovci su mahom dosta doprinijeli trgovini kahve a među njima u drugoj polovini 16. stoljeća i početkom 17. stoljeća posebno se među sudskim spisima kairskih sudnica spominjalo ime ispostavit će se vrlo poznatog trgovca Abu Tekije koji je razvio mrežu trgovine kahvom sve od Jemena pa do Venecije. Budući da me tada interesovalo konkretno model i način trgovanja, te uloga kadiluka u poticanju kvalitete trgovinskih odnosa kahva je bila odlična roba koja zaista pruža mogućnost da se pozabavite različitim temama. Uz sve to vam omogućava rušenja mita o intelektualnoj i institucionalnoj dekadenciji hajde da kažem arapsko-islamskog vrlog svijeta nakon 11. stoljeća.

Sve su to zasebne tematike, ali ovaj put riječ je striktno o historijatu kahve i kafana. Prije dva dana The Economist je proslijedio tekst o historijatu kahve u Osmanskom carstvu koji je objavljen u njihovom magazinu naziva 1843. Tekst je prigodan, nedostaje mu možda više poetske dramatizacije kafanskog ambijenta u kojem se kuju revolucionarne ideje budući da sam tekst je usmjeren na život kafana iz kojih je polazio svaki udarnik na centralnu vlast Osmanskog carstva. Kovale su se tu raznolike sudbine ali prva kafana napisano je, otvorena je, 1555. godine u Istanbulu.

(Dio rukopisa koji govori o ulozi sufija u popularizaciji kahve)

To me je odmah podsjetilo na vjerovatno jedan od najvrijednih rukopisa o kahvi ikada napisan i koji upravo svjedoči o godina kada se kahva posredstvom Jemena polahko počinje širiti ulicama Mekke krajem 15. stoljeća a već u prvoj dekadi 16. stoljeća postaje prepoznatljiv napitak upravo na ulicama Mekke i rukopis prati događanja u vezi s kahvom sve do pedesetih godina 16. stoljeća. Riječ je o rukopisu koji broji šezdeset i osam listova pod kodnim nazivom ARABE 4590 a čiji je autor Abdulkadir ibn Muhammed al-Ansari (1505-1569) a naziv rukopisa je 'Umda al-Safwa fi hill al-qahwa'.

Rukopis je to koji obiluje mnoštvom informacija o historijatu kahve, podijeljen u nekoliko poglavlja. Autor se bavi odnosima prema kahvi, razilaženjima posrijedi tog novog magičnosg napitka, reakcijama ljudi na pojavu kahve, te kako su po njegovim navodima sufije bile te koje su prvobitno uživale u kahvi s ciljem budnosti tokom noći kako bi mogli uživati u predanosti molitvi. O tome Al-Ansari piše na listu broj 8. Posredstvom Etiopije kahva je došla do Jemena i potom se proširila kao vrstan napitak navodno pod patronatom Alija ibn Omera al-Šaziliya koji je pripadao šazilijskom sufijskom tarikatu, pa će jedno vrijeme kahva takođe u magribskim krajevima da bude poznata i pod nazivom šazilija. Ukoliko ikada čujete da neko kahvu naziva šazilijom vjerovatno je da taj naziv ima uporište u ovom kazivanju.

Na listu br. 10 ovoga rukopisa autor navodi da je u prvoj deceniji 16. stoljeća kahva se uveliko pila u verandi azharske džamije i to u jemenskom dijelu gdje su u kahvi uživali ko li drugi do Jemenci te stanovnici Mekke i Medine, a već 1511. godine desit će se i zabrana konzumacije kahve u Mekki. Moja teza je da već u tom ranom periodu 16. stoljeća imamo prividne kafane što će autor kasnije u pisanju potvrditi spomenom ''Kuća kahve'' koje su služila kako za kupovinu i nabavku kahve koja se uveliko pila u domaćinstvima tako su služile i za javno konzumiranje kahve. U Mekki 932. h.g. (1526.) osvjedočeno je da 'Kuće kahve' su postale mjesta u kojima se čine poroci pa bi naređeno da se one zatvore. Period je to takođe prije otvaranja kafane u Istanbulu 1555. godine, a kahva se  uveliko počela konzumirati Jemenom i Hidžazom, te Kairom (Abu Takija kojeg sam spomenuo je primjer kasnijih generacija koje su živjele u Kairu i razvile ozbiljan trgovinski posao nabavkom i prodajom kahve). U ovom rukopisu se na nekoliko mjesta navodi Kairo i Mekka kao dva mjesta u kojem se uveliko uživa pijenje kahve i to u takozvanim ''Kućama kahve''.

(Pijenje kahve u verandi Azhara)

Na listu br. 12, poznati pravnik Ahmed ibn Abdulhakk bit će pitan da dostavi svoje mišljenje o običaju okupljanja ljudi koji piju piće prepoznatljivo pod nazivom kahva. Nema podataka o tome kako i gdje se tačno ljudi okupljaju kako bi konzumirali kahvu ali je očito da su to činili javno te da su imali određena mjesta na kojima su uživali u novom napitku o čijoj sudbini će se polemisati više li od jednog vijeka. Na listu br. 13, Al-Ansari piše kako je u Kairu nekoliko puta kahva zabranjivana ali da to naprosto nije dalo rezultate, jer kratkog roka sve bi to bilo, a broj kafana (''Kuća kafe'') bi se povećavao i u kahvi su uživali raznoliki slojevi društva među kojima su bili ljudi znanja poznati i moralni.

(Povećanje broja kafana uprkos zabranama)

Budući da ovaj rukopis ima šezdeset i osam listova ne mogu detaljno da se bavim svim sadržajem, a osnovno što sam htio da navedem je upitnosti prve kafane u Istanbulu 1555. godine budući da se kahva ispija uveliko već samim početkom 16. stoljeća a nekoliko predanja je poznato unutar rukopisne građe u kojoj zabrane koje će uslijediti na prostoru Mekke ili Kaira će primarno biti usljedovanje javnim pijenjem kahve i konzumiranjem kahve na mjestima poznatim kao ''Kuće kahve'' za koje će se smatrati kako postaju mjesta poročnosti i amoralnosti što će i biti razlogom zabrane – kahva sama po sebi ustvrdit će se nije narkotik poput opiuma ili hašiša (o čemu sam takođe pisao) ali jeste napitak koji okuplja ljude u javnom prostoru i stvara ambijent zabavnosti – te će se uz to pisati da je pijenje kahve doživljelo evoluciju u odnosu na prvobitno širenje ovog napitka od strane sufijskih krugova i umjesto služenja kahve u svrhe produljenja noćnih molitvi kahva je postala sredstvo zabavnosti.

Po svemu što sam čitao o kahvi iz 16. stoljeća stekao sam dojam da se ne može utvrditi precizno koja je to bila prva kafana ali vjerovatno su one egzistirale u određenom obliku davno prije 1555. godine.