Hatma dova što saže sve vrline jezika

Slobodno tržište ideja, plansko ili spontano suzbijanje ljudi, jednih putem drugih

'' A da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, - ali, Allah je dobar svim svjetovima.''

Kur'ansko kazivanje o Davutu i Džalutu (Davudu i Golijatu) je narativ u kojem se isprepliću dva svijeta čije ideologome su nepomirljive. Na jednoj strani tiranija otjelovljena u Džalutu, a na drugoj strani Davud, koji u kur'anskom kontekstu predstavlja antipod tiraniji, poslaniku koji će ne samo savladati Džaluta, već će za vremena svoje vladavine uspostaviti i veoma bitnu instituciju samoodrživosti kroz razvoj poduzetništva i privatnog vlasništva pri ćemu će i sam predstavljati primjer takve institucije.

Kazivanje o Davudu je svakako narativ koji je isprepleten višeznačenjskim jedinicima, ali u kontekstu tržišta ideja i tradicije nadasve veoma interesantan stavak je u kome se kaže: '' A da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, - ali, Allah je dobar svim svjetovima.'' (Kur'an, 2/251)

U klasičnim komentarima datog kur'anskog stavka učestalo poimanje riječi da Bog suzbija ljude jedne putem drugih tumačeno je u svjetlu konstantnog sukoba dva svijeta, jednog koji predstavlja sve vrijednosti temeljene na sakralnim tekstovima,  i drugog koji oponira tim vrijednostima. Ta dva svijeta su konstantno u sukobu, oni su antipod jedan drugome. Konstantnim suzbijanjem kroz cijelu povijest ljudskog roda čuva se red i balans, a na pozornici zvanoj Zemlja sukob istine i laži je konstanta. Tim sukobljavanjem raznolikih ideja temeljenim na različitim ideologemema stvara se tržište ideja koje funkcionira na principu tržišta. Na temelju ponude i potražnje određene ideje i tradicije žive, vladaju ili čak i izumiru i bivaju prevladane, a neke se opet nanovo dižu iz pepela.

Naime, ako znamo da tržište funkcioniše na sistemu znanja koje je decentralizovano, i disperzivno, te da se društveni red koji počiva na principima slobodnog tržišta dešava spontano, vođen ''nevidljivom rukom'', prikladan komentar datog kuranskog stavka bio bi govor Sayyid Qutba:

'' Ovdje se gube ličnosti i događaji, da bi se kroz kratki tekst istakla uzvišena Allahova mudrost na Zemlji koja proizilazi iz sukoba snaga, nadmetanja sila, i usmjerenje angažiranja u uzavrelim i vrućim tokovima života. Ovdje se, na očigled, otkriva beskrajna pozornica života, kojom se komešaju ljudi, gurajući se, utrkujući se,i sudarajući se u ostvaranju svojih ciljeva. A iza svega toga stoji mudra i voditeljska ruka koja drži sve konce i koja na kraju tu zbijenu, međusobno sukobljenu i takmičarski orijentisanu povorku vodi ka dobru, dobrobiti i perspektivi. Život bi se sav ustajao, počeo bi zaudarati i raspadati se da Allah ne suzbija jedne ljude drugima i da nije u prirodi ljudi prema kojoj ih je On stvorio da imaju različite interese i težnje. Stoga, neka se sve snage okrenu konkurenciji, utakmici i utrci kako bi se oslobodile lijenosti i nerada, kako bi se u njima probudile akumulirane rezerve, kako bi uvijek ostale budne i radne, crpeći zemljina bogatstva i koristeći njene skrivene snage i tajne. To će, na kraju, donijeti dobrobit, dobro i prosperitet, te biti pojavom dobre, upućene i neovisne grupe koja je spoznala istinu koju joj je Allah objasnio, grupe koja je svjesna toga da je ona obavezna da otkloni neistinu a uspostavi istinu na Zemlji (...) Ovdje Allah sprovodi svoju odredbu i izvršava svoje određenje, čineći da riječ istine, dobra i dobrote bude gornja i čineći da korist od sukoba, utakmice i utrka bude u rukama dobrih snaga koje grade i u kojima je ovaj sukob probudio sve ono što je najljepše i najplemenitije, dovodeći ih do krajnje mogućih granica savršenstva koje su njima dosuđene u životu.'' (U okrilju Kur'ana, 2/268)

Sayyid Kutb dotični stavak razumijeva na vrlo interesantan način, time što nas uvodi u svijet međusobno sukobljenih i takmičarski orijentisanih povorki koje na veoma dinamičan način se utrkuju kako bi ostvarile svoje zacrtane ciljeve. Postojanje različitih grupacija sa različitim interesima nije nikakva nepoznanica, ali jedna bitna značajka predstavljala bi prikaz te utrke.

Na koji način se to ljudi suzbijaju, i bore za svoje interese?

Na tržištu dobara reklo bi se da samo tržište neumoljivo i nemilorsdno odlučuje koje usluge su potrebne, a koje ne. Međutim, kada govorimo o različitim vrijednostima i tradicijama nerijetko zaboravljamo na slobodno tržište ideja. Tačnije, da li je najefektivniji mehanizam određivanja koje ideje i tradicije će da prevladavaju u društvu samo tržište ideja, pod čime se podrazumijeva slobodna ponuda različitih tradicija koje se međusobno natječu, a čiji rezultat uspješnosti ovisi o njima samima. Puštajući ih da slobodno cirkuliraju one ili prosperiraju ili nestaju.

Ideje uokvirene u domen određene tradicije mogu cirkulirati na autoritativan ili evolutivan način. Razlika između prvog i potonjeg je najprije u tome da li određena tradicija pristaje na konkurenciju i izazov utrke na tržištu ideja ili ipak koristi moć državnog aparata na način da vladajuća struktura određuju koja vrsta tradicije je dobra a koja ne.

U ovom stadiju počinje funkcionalnost tržišta ideja. Ukoliko smo u okvirima određene vjerske tradicije, u našem slučaju, ako promoviramo islamski splet vrijednosti, te tradicionalne institucije koje počivaju na islamskom nauku i koje smatramo istinskim vrijednostima čine pravi intelektualni izazov kada je riječ o predstavljanju tih vrijednosti na tržištu ideja. Institucija braka i porodice je primjer konzervativnih ideja koje su opstojale i opstoje u svim kulturama u svom osnovnom obliku. Brak je primjer institucije koja svoje postojanje ne duguje nekim vladinim mjerama i planovima tokom historije već izrazito ljudskom vrednovanju koje je brak i formiranje porodice ocijenilo kao vrijednost koju treba njegovati i čuvati. Međutim, historija nas uči da institucije unutar određene tradicije išćeznu iz  razloga što ih ljudi prestanu vrednovati i u njima vidjeti datu korist ili jednostavno što određene ideje ne odgovore pozitivno na zahtjev vremena.

Razvoj različitih islamskih institucija počinje objavom Kur'ana, a same te institucije pronalaze svoje mjesto u različitim periodima nakon objave. Primjer različitih pravnih škola se može posmatrati i u domenu evolucije samog pravnog sistema koji se razvijao i nudio odgovore shodno datim okolnostima i informacijama koje se konstantno mijenjaju. U klasičnom islamskom periodu poimanje samog pravnog sustava bilo je na način gradacije i postupnosti (tadarudž fi al-tašri'a) time što se sam pravni sistem nije posmatrao kao zatvoreni organizam već upravo suprotno. Islamski pravnici će u tom kontekstu uspostavljanje reda posmatrati kao jedan spontani poredak koji se dešava konstantno i taj poredak ne može biti uspostavljen odjednom i za sva vremena, jer informacije na koje pravnik odgovara su disperzivne, i nepoznate jednoj grupi ljudi. Te informacije se postepeno skupljaju i na njih se odgovara shodno datim okolnostima i upravo će institucija fetve ( ponuda pravnih odgovara na temelju islama) predstavljati domen islamskog prava koji će uvijek biti otvoren sistem, institucija spremna da djeluje u datim okolnostima. To djelovanje je vrlo kompleksno, jer kao i u domenu ekonomije, pravo traga za sistemom informacija, a informacije su uvijek fragmentirane i raspršene, tako da je upravo problem znanja ono što mnogim kolektivističkim umovima nadasve nikako da postane jasno, jer oni uporno vjeruju da je moguće sabrati sve informacije na jedno mjesto i na temelju toga stvoriti jedan konačni sustav koji će riješiti sve negativne društvene pojave.

Takvo što je nemoguće, pa je i sam pravni sistem organizam koji mora da se razvija spontano, i da djeluje dinamično, jer svaki oblik statičnosti urušava životnost institucije. Shodno tome, kada govorimo o različitim tradicijama mi zborimo o različitim sistemima vrijednosti i pravila, i to vrlo kompleksnim sistemima koji se razvijaju u okviru datog vremena i u odnosu na druge tradicije. Kada je posrijedi govor o evoluciji tradicija navode se dva evolutivna procesa: interni i eksterni.

Interna evolucija bi predstavljala gradacijski razvoj određene tradicije kao zasebnog sistema vrijednosti, a eksterna takmičenje između različitih tradicija, pa jedna tradicija ili nadvlada druge ili biva nadvladana.

S obzirom da govorimo o suzbijanju ljudi jednih putem drugih zadržat ćemo se na eksternoj evoluciji. Riječ je o tome da različite grupe ljudi slijede različit splet vrijednosti otjelovljenih u različitim kulturnim, religijskim, moralnim i drugim institucijama. Slijeđenje različitih vrijednosti podrazumijeva i različite reakcije na trenutne društvene tokove, pa određene grupe se mnogo lakše prilagođavaju u određenim društvima, jer im njihov sistem vrijednosti to omogućava ili s druge strane, postoje grupe ljudi koje se mnogo teže adaptiraju na trenutno stanje, jer vrijednosti koje slijede mogu biti uokvirene u takve institucije koje im ne omogućavaju da se pozitivno susretno s društvenim promjenama, te da budu prosperitetne.

Mehanizam prilagođavanja datim okolnostima omogućava da određena pravila imaju više ili manje sljedbenika.  Norme koje određena tradicija propagira mogu imati više sljedbenika, jer grupe koje slijede datu tradiciju imaju zadovoljavajuće rezultate u realnom svijetu. Istovjetno određena tradicija gubi svoje sljedbenike kako rezultati bivaju negativni, a susret s novim iskušenjima iz realnog svijeta nemoguć ili nedovoljno adekvatan u datim okvirima tradicije koju ta grupa slijedi. Ono što se dešava jeste kulturna evolucija na način da određena pravila i institucije preživljavaju, i poprimaju sve više sljedbenike, dok s druge strane, određena pravila gube svoje sljedbenike pa vremenom i sama tradicija kao cijeli sistem može da išćezne sa nestankom svojih sljedbenika. Ono što je  najvažnije jeste kakve koristi određena grupa ima slijedeći neku tradiciju, te kakve rezultate. U ukupnoj jednadžbi najvažniji su rezultati, i oni su ti koji privlače nove sljedbenike ako su pozitivni i zadovoljavajući.

Kako na temelju cijena uspostavljenih na tržištu međusobno komuniciramo i razmjenjujemo informacije istovjetno različite tradicije na slobodnom tržištu ideja razmjenjuju informacije, tako što nude svoje vrijednosti za kojima opet postoji ili ne postoji potražnja. Ti signali su veoma bitni, jer samo u okvirima slobodnog protoka informacija možemo saznati koje vrijednosti i tradicije su poželjne, a koje ne. Kada govorimo o raznolikim tradicijama svakako je od velike važnosti imati na umu da mnoge tradicije dijele istovjetne vrijednosti i institucije, ali se razlikuju po samoj interpretaciji određenih pravila.

Na temelju toga će i nastati različite interpretacije unutar islama, pa problem koji se javlja nije u suštini oko samog pravila već oko interpretacije. Koja je to interpretacija koja je najbolja i koju treba slijediti. Na planu interpretacije muslimani se ponaprije susreću sa problem ciljeva i posljedica. Rijetko ekonomski prosuđuju stvari, a upravo je to novina koja nam je potrebna. Thomas Sowell bi rekao da ekonomsko prosuđivanje ne podrazumijeva ciljeve koji se traže, već zapreke koje su stvorene na putu dolaska do datog cilja.

Za jednu tradiciju i njene institucije potrebna snaga i umijeće je upravo u tome da se uvide bolji mehanizmi i načini koji vode do određenog cilja. Problem koji nastaje u društvu jeste što određena vrijednosti mogu biti negativne, i kao takve vrlo često one bivaju i zakonski zabranjene, međutim, rezultati mogu biti vrlo razočaravajući. Razlog tome je što se uporno zanemaruje ljudska aktivnost, te kako se ljudi kao vrlo kompleksna bića ponašaju i reaguju na određene politike i zakone. Država može zakonski regulisati određena ponašanja, međutim u ekonomskom smislu ne znači da je cilj postignut i da su stvari riješene. Štaviše, nasuprot centraliziranog sustava odlučivanja i rješavanja društvenih problema uvijek stoji isto to društvo, uokvireno u različite sisteme vrijednosti, koje spontano decentralizovanim sustavom djelovanja remeti planski red. 

Tu dolazimo do prvog problema unutar društvenih nauka, a to je sačinjavanje razlike između dva ''reda'', jednog koji bi bio planski i drugog koji podrazumijeva evolutivni razvoj. Islamska klasična tradicija je vrli primjer institucija koje su nastajale i razvijale se kao samoregulirajući entitet, pa smo na temelju te tradicije dobili raznolika pravna rješenja koja su nastajala i razvijala se unutar datog perioda i konteksta evolutivnim putem.

Kur'an a i poslanička tradicija svjedoče tom evolutivnom razvoju prvog muslimanskog društva. Objava je tekla postepeno, davala odgovore na date situacije, a i sam Poslanik je istovjetno reagovao, tako da smo dobili cijelu tradiciju abrogirajućih tekstova, ili da budem precizniji, zakona koji su zamjenjivali prethodne, poništavali ih i stupali na njihovo mjesto.

U vezi s tim, ako kao muslimani vrednujemo svoje islamske vrijednosti pozitivno u tom slučaju ne bismo trebali pokazivati strah spram toga da će iste te vrijednosti apsolutno išćeznuti, jer ako su institucije koje islam gaji uistinu vrijedne one će naći svoje mjesto u društvu, i to ponajprije našom vjerom u te vrijednosti i ljudska bića kao mehanizam koji je spreman prihvatiti i prepoznati te vrijednosti sasvim dobrovoljno.

Mnoge institucije unutar islama i druge tradicije vrednuju na pozitivan način, čak su ih i mnogo uspješnije razvile i teorijski dostatno uokvirile. Pod time najprije mislim na institucije privatnog vlasništva, ugovora, cijena koje nastaju podsredstvom slobodnog tržišta, porodice, te vakufa kao veoma bitne institucije koja se razvija unutar islamske povijesti kao sredstvo kojim je civilni sektor nudio javno dobro kao što su škole, bolnice, socijalna skrb itd. Upravo su to institucije na koje treba da stavimo naglasak kako bismo islam što reprezentativnije predstavili široj masi ljudi, a i kako bismo samostalno došli do novih rješenja. Vakuf je samo jedna institucija koja može i treba da služi kao motorni pokretač civilnog sektora koji može da nudi mnoga javna dobra i da poluči zaisgurno dobre rezultate. To je institucija u okviru koje se razvija privatno vlasništvo, te i institucija ugovora pod okriljem vakufname. Jačanjem ovih institucija islamska tradicija može postati u mnogome značajnija i privlačnija na tržištu ideja.

Najvažnije u kontekstu suzbijanja ljudi jednih putem drugih jeste da u susretu s drugim tradicijama i drugim interpretacijama unutar islama slobodno tržište ideja na kome egzistira intelektualno sučeljavanje bez upotrebe sile i represije je jedino poželjno rješenje. S onim što smatramo da je nevalidno, da je pogrešno, pa i u mnogo slučajeva besmisleno djelujemo na temelju argumentacije i suzbijanjem koje se temelji na argumentima, a ne upotrebom zakonskih regulativa kojima bismo određeno mišljenje nametnuli kao jedino validno. Ako su uistinu vrijednosti koje gajimo dobre one će polučiti i dobre rezultate, te bojaznost za očuvanjem naše tradicije ne treba tražiti u pojavi različith mišljenja, pokreta i udruženja već u razvijanju onih institucija koje unutar islamske tradicije mogu ponuditi adekvatna rješenja i odgovore.

Jedino sučeljavanje treba da bude na idejnom planu, i ono na što treba da se skoncetrišemo je da argumentujemo zašto su naše ideje vrijedne, te da kao takve dobrovoljno budu prihvaćene, a ne da koristimo zakonodavni sustav kako bismo suzbili druge ideje. Postojanje drugih ideja, pa i provokativnih samo je izazov za svaku tradiciju i instituciju da bude što kreativnija u načinu pružanja odgovora na novonastalo stanje, pa što kao muslimani prije shvatimo razliku između planskog uspostavljanja reda i spontanog prije ćemo razumjeti i našu tradiciju i institucije nastale u okviru te tradicije.